Nagradno takmičenje

Ime kandidata: Ivana Papac

Mjesto: Stolac

Broj glasova (verifikovanih): 548

Glasanje za kandidate je završeno. Hvala na učestvovanju.

Blještavilo svjećica upotpunjuje idilu mog krasnog gradića Stoca, koji uronjen u božićnu bajku sniva najljepši zimski san… Na zadnje zvono utrčah u školu, sjedam u zadnju klupu i javljam se kolegici laganim kimanjem glave. Potpuno nesvjesna kemijske reakcije ispisane na ploči zamišljeno promatram kroz prozor. Ne zanima mene kemija pored kraške ljepotice Bregave koja nabujala huči. Radoznalo promatram na nebu siluete zrakoplova sretna jer ću sutra u ovo vrijeme i ja biti na najvećoj međunarodnoj luci u Europi…

Tog hladnog decembarskog jutra 2013. u dva sata krenula sam na učeničku razmjenu sa svojim kolegama. Zamotana u sivi ogromni šal koji je baka isplela za ovu posebnu priliku ( jer pobogu neće nam se dijete smrzavati u tuđem svijetu) skrivala sam suze radosnice u snenim očima jer odlazim upoznati kraljevinu Elizabete II, kišovito područje sa ‘hladnim’ ljudima koji obožavaju čaj…

Na ulasku u Sarajevo probudiše me prve zrake sunca. Buka jutarnjeg tramvaja koji odjekuje ulicama praznog grada, hladnoća austrougarskih zgrada i ljepote Sarajeva skrivene u plitkim virovima Miljacke zaposješe sva moja osjetila. Na trenutak osjetih kao da je vrijeme stalo i zaboravih da moje odredište nije ovdje. Moj put je dalek, a u grudima me stegnu srce koje se već na sarajevskoj hladnoći zaželi moje Hercegovine!

U popodnevnim satima sletjeli smo u London. Naše oči znatiželjno su vrludale uokolo promatrajući ljude svih kultura i svih boja kože. Uši neprilagođene na promjene tlaka pokušavale su razaznati silno bogatstvo jezika koji su dopirali iz mnoštva, a naša nepca uživala su u rajskim okusima britanskih slastica. Nitko od naših nije puno pričao, posjeli smo na kofere u čekaonici a oči su nam vrludale uokolo slaveći ljepotu različitosti i nismo se osjećali kao stranci promatrajući sve ono što je kod nas rijetkost! Od trenutka kad stupite na britansko tlo pa do onog zadnjeg pogleda iz zrakoplova imate osjećaj kao da ste u središtu svijeta. Skladni spoj viktorijanske i moderne arhitekture i silnog dostojanstva budi u Vašem srcu osjećaj čarolije i Vi se stopite s tom ljepotom te nakratko i sami postajete dio nje…

Naše krajnje odredište  bio je jugozapad Engleske. Vozač je silnom mukom utrpao naše kofere, redom prevelike za dvotjedno putovanje, u maleni kombi ni ne sluteći koliko se neisklesanih snova krije u onom crvenom koferu kojem se toliko trudi naći mjesto. U ugodnom društvu vrijeme je brzo prolazilo,a  razgovore na hrvatskom i bosanskom prekidali smo ‘uvježbavajući’ svoj engleski. U jednom trenu vozač prekinu naš gromoglasni smijeh i svi se u afektu okrenušmo nadesno i uistinu dvjestotinjak metara od nas stajale su megalitske zidine Stonehengea. No, cestom tik uz monument star 5000 godina postiže se nakaradan izgled, jer se mnogima jureći u automobilima učini da su greškom propali kroz vremensku pukotinu…

Uska makadamska cesta okružena gigantskim stablima vodila je do hostela. U njemu su nas čekali naši britanski prijatelji i nadasve divni domaćini, ali čekala nas je i kiša, valjda kao dio britanskog šarma.

Falmouth, Fowey, Newquay i Truro gradovi su iznimne ljepote te su nas oduševili enterijerima svojih dvoraca, ogromnim muzejima te popločanim ulicama koje je ispunjavala melodija božićnih pjesama. Okušali smo se u surfanju, posjetili njihovu srednju školu, Parlament mladih te sudjelovali u brojnim radionicama,predavanjima i debatama na temu Europske unije.

Jednom sam čula da je netko rekao: ”Čudna zemlja, čudni ljudi, čudni običaji.”

I uistinu teško se bilo priviknuti na to da voze ‘pogrešnom stranom’ a jos čudnije vidjeti mene zamotanu u ogromni sivi šal kraj mojih novih britanskih prijatelja koji na niskim temperaturama i na kiši nose sandalice.  

No, moram Vam reći da sam ja odbacila predrasude. Englezi nisu ‘hladni’ ljudi, dapače to su ljudi sa srcem sa kojima smo uživali svaku minutu a neki od nas i stekli prijatelje za cijeli život. U mnogočemu su drugačiji od nas ali ljepota i jest u različitosti. Pa kakav bi svijet bio da smo svi bijele puti, plave kose i istih misli?!

Odbacimo predrasude, ignorirajmo strahove, izbrišimo granice. Uživajmo u životu! Onom danas, ovdje. Dosta je čekanja boljih prilika, boljih vremena! Život je čudo i ogroman dar i za dvadeset godina bit će Vam najviše žao zbog stvari koje niste učinili i zato izađite iz svoje sigurne luke. Izazivam Vas! Živite, uživajte, volite i sanjajte, a zatim i živite svoje snove!  Ali, danas!

Nemam vremena, nemam novca, nemam s kim… zaboravite na dobro staro ‘presipanje iz šupljeg u prazno'! Budite Putnici! Uvijek i svugdje! Jer  biti putnik način je života! Putovanje je i komad torte od sira, novo poznanstvo iz autobusa, novi put do škole. Ušutkajte tu oluju u glavi koja Vam kaže da ne možete i pustite melodiju srca da svira jače. A onda putujte! I sanjajte! Što češće, što dalje, što duže. Ipak, uvijek se vraćajte svojim korijenima kao izvoru jer nigdje sunce ne grije jače kao iznad rodne grude! Jer putovanje je i upoznati svaki kutak svoga grada, preplivati rijeku i popeti se na planinu. Ne moramo putovati daleko da bi vidjeli mnogo! Naša zemlja krije mnoge ljepote a naše je samo da ih otkrijemo!

Recite mi, znate li Vi uopće koliku ljepotu krije moja Bregava u kojoj se vjekovima ogleda Stari grad?! Znate li Vi kakve priče krije svaki kamen moje Hercegovine i kakve tajne huči vjetar po Bosni. Ako ne znate, pravo je vrijeme da otkrijete, moji dragi Putnici. Pogledajte bolje i osluhnite jače! Naša zemlja nije članica Europske Unije, ali oprosti gospođo Europo, ti ipak nemaš spomenike kulture kakve Ona ima!

← Nazad