Različiti, ali ravnopravni

Iako zakoni i međunarodne konvencije ističu da svi građani imaju jednaka prava i da su im ona kao takva zagarantovana i neotuđiva, stvarnost je nažalost mnogo drugačija. U očima javnosti [&hell...

Iako zakoni i međunarodne konvencije ističu da svi građani imaju jednaka prava i da su im ona kao takva zagarantovana i neotuđiva, stvarnost je nažalost mnogo drugačija. U očima javnosti se često zaboravljaju oni kojima je onemogućeno ravnopravno učešće u društvu, poput osoba sa invaliditetom, koje se suočavaju sa brojim preprekama i stigmatizacijama. Osobama sa invaliditetom mora biti omogućeno da uživaju ista prava kao i svi ostali građani. Mora im se omogućiti pristup obrazovanju i ravnopravno učešće u svim javnim sadržajima kao i zastupljenost u medijskom prostoru.

Evropska unija je dugogodišnji partner institucija i organizacija civilnog društva širom Bosne i Hercegovine koje nastoje unaprijediti položaj osoba sa invaliditetom. Trogodišnji projekat „Zajednice različitih, ali ravnopravnih građana“, u saradnji sa organizacijama civilnog društva, neizostavnog partnera procesa evropskih integracija, nastoji unaprijediti socijalnu uključenost, donošenje odluka na lokalnim nivoima te poštivanje osnovnih prava osoba sa invaliditetom.  Konkretni i trajni rezultati projekta uključuju mapiranje škola i institucija na osnovu pristupačnosti, obezbijeđivanje pet savjetničkih pozicija u pet lokalnih zajednica za osobe sa invaliditetom, osnaživanje grupa za podršku te praksu za nezaposlene i mlade stručnjake.

Željko Volaš, predsjednik Organizacije amputiraca UDAS kaže da je projekat „Zajednice različitih ali ravnopravnih građana“ kvalitetna platforma putem koje se osobe sa invaliditetom nastoje motivisati da se na najaktivniji mogući način uključe u sva bitna pitanja svojih lokalnih zajednica. „Ključne stvari su dvije mreže, mreža žena sa invaliditetom i mreža žrtava mina u BiH, i te dvije mreže su pokretači promjena, pokreću sve promjene koje želimo da vidimo u našim zajednicama, a pet je lokalnih zajednica Banjaluka, Sarajevo, Trebinje, Bijeljina i Tuzla“, kaže Volaš i dodaje da kroz projekat žele da pomognu svojim zajednicama.

Osobama sa invaliditetom potrebno je osnaživanje i podrška da sebe vide kao nosioce promjena u svojim sredinama i aktivne partnere vlastima, ali i podrška javnosti kako bi predrasude o osobama s invaliditetom kao socijalnoj kategoriji bile pobijeđene, a oni konačno dobili mjesto u društvu koje im pripada, mjesto aktivnih učesnika koji svojim znanjem, vještinama i sposobnostima mijenjaju društvo na bolje.

Dragan Popović je 18 godina u UDAS-u i kaže da kapaciteti osoba sa invaliditetom značajno prevazilaze prilike koje dobijaju da pokažu svoje kvalitete. „Mi smatramo da je naše društvo pasivno, ali imamo određen broj osoba sa invaliditetom koje su uspjele da se obrazuju, imaju znanja i jako velike mogućnosti da pomognu ovom društvu i da pokažu sposobnosti osoba sa invaliditetom,“ kaže Popović.

U cilju predstavljanja svih lica pristupačnosti, kroz interaktivni „Muzej pristupačnosti“ građanima pet gradova u BiH približen je svakodnevni život osoba sa invaliditetom kroz izložbu fotografija, a dobili su i priliku da i sami probaju „hod u tuđim cipelama“, tj. da se uvjere koliko mogu biti teške svakodnevne, obične radnje kao što je npr. vezanje pertli, ako imate fizičko ograničenje.

Dušica Lipovac je devetnaest godina aktivistkinja za prava osoba sa invaliditetom, i zagovornik potpunog i kompletnog uključenja osoba sa invaliditetom u društvo. Kaže da je projekat „Zajednice različitih, ali ravnopravnih građana“ jedan od najboljih projekata na kojem je ikad učestvovala jer daje stvarnu priliku osobama sa invaliditetom da uče kroz obuke i edukacije, da se iskažu kroz aktivnosti i da se međusobno povežu i podržavaju.

Kao posebnu temu, izdvaja pitanje žena sa invaliditetom za koje kaže da još nije dovoljno prepoznato. Neformalna mreža žena sa invaliditetom potaknuta je idejom okupljanja svih žena sa invaliditetom kako bi se aktualizirala ova pitanja unutar organizacija koje se bave ovom tematikom. „Ovaj projekat dao nam je tu mogućnost da se formira Strategija razvoja neformalne mreže žena sa invaliditetom s ciljem da prenosimo informacije iz jedne u drugu lokalnu zajednicu, da pokrećemo zajedničke inicijative i da se što češće sastajemo kako bi rješavali sva pitanja i probleme,“ ističe Lipovac.

Osobe sa invaliditetom žele da ih prepoznaju zbog njihovih kvaliteta, a ne invaliditeta te društvu poručuju da je ono što je dobro za njih dobro i za sve ostale članove društva.