Biodiverzitet: Zaštitimo naš najvrijedniji resurs

Biološka raznolikost ili biodiverzitet podrazumjeva raznovrsnost života na Zemlji, a mi ljudi dio smo te mreže života i potpuno o njoj ovisimo. Osim što nam je važna za naše duševno […]

Biološka raznolikost ili biodiverzitet podrazumjeva raznovrsnost života na Zemlji, a mi ljudi dio smo te mreže života i potpuno o njoj ovisimo. Osim što nam je važna za naše duševno i tjelesno zdravlje, priroda omogućava našem društvu da se nosi s globalnim promjenama, prijetnjama zdravlju i katastrofama, čemu smo posebno svjedoci tokom pandemije. Bez prirode ne možemo opstati i samo jaka društva sposobna su da žive sa prirodom u harmoniji, što ih čini zdravim i otpornim.

Današnji biodiverzitet rezultat je evolucije koja se događala milijardama godina, a koja je oblikovana kako prirodnim procesima, tako u novije vrijeme sve više i uticajem ljudi. Biodiverzitet se može shvatiti kao široki spektar biljaka, životinja i mikroorganizama. Do sada je identificirano oko 1,75 miliona vrsta. Naučnici računaju da zapravo postoji oko 13 miliona vrsta, iako se procjene kreću od tri do 100 miliona. Biološka raznolikost takođe uključuje genetske razlike unutar svake vrste, a jedinstvenost svake jedinke i svake vrste određuju  hromozomi, geni i DNK. Još jedan aspekt biodiverziteta je raznolikost ekosistema poput onih koji se javljaju u pustinjama, šumama, močvarama, planinama, jezerima, rijekama i poljoprivrednim krajolicima. U svakom ekosistemu živa bića, uključujući ljude, čine zajednicu, međusobno djelujući i sa zrakom, vodom i tlom oko sebe, te u toj mreži života mi smo sastavni dio koji u potpunosti ovisi o svim njenim komponentama.

Biodiverzitet je ujedno  odgovor na izazove održivog razvoja koji se nalaze pred čovječanstvom. Mnoga rješenja za klimu, zdravstvena pitanja, sigurnost hrane i vode i općenito održivo preživljavanje, temelje se na biološkoj raznolikosti. Ljudske aktivnosti su te koje uništavaju prirodu i vode ka istrebljenju biljnih i životinjskih vrsta.

Na konferenciji o okolišu u Rio de Janeiru 1992. godine svjetski lideri složili su se o sveobuhvatnoj strategiji za “održivi razvoj” – zadovoljavajući naše potrebe, bez kompromitiranja potreba budućih generacija. Jedan od ključnih sporazuma usvojenih u Riju bila je Konvencija o biološkoj raznolikosti čija tri glavna cilja su: očuvanje biološke raznolikosti, održiva upotreba njegovih komponenata i pravedno dijeljenje koristi od upotrebe genetskih resursa. To je ujedno i obaveza održavanja svjetske ekološke osnove dok se bavimo poslovima ekonomskog razvoja.

Zaštita biodiverziteta je prije svega u interesu čovjeka jer su biološki resursi osnova za život i opstanak naše vrste na Planeti. Prirodni proizvodi osnova su mnogih industrija i predstavljaju sirovine za poljoprivrednu, kozmetičku, industriju lijekova, celuloze i papira,  zatim za hortikulturu, građevinarstvo i obradu otpada. Gubitak biološke raznolikosti ugrožava naše zalihe hrane, mogućnosti za rekreaciju i turizam te izvore drveta, lijekova i energije. Takođe ometa bitne ekološke funkcije. Konzumirajući sve više prirodnih resursa, dobili smo obilniju hranu i bolje uvjete za život, sanitarne uvjete i zdravstvenu zaštitu, ali ti su dobici često praćeni sve većom degradacijom okoliša što bi moglo imati veliki uticaj i na ekonomiju. Bez obzira na to što je negativni uticaj na biodiverzitet prisutan, u novije vrijeme, posebno tokom pandemije, svijest čovjeka se polako počela mijenjati i on sve više shvata da je dio rješenja problema.

Ulaganje u zaštitu i obnovu prirode biće važno i za privredni oporavak od krize uzrokovane pandemijom. U narednom periodu biće poželjno osloboditi se loših navika i izbjeći povratak na staro. U EU to je strategija Evropski zeleni plan koja bi trebala biti putokaz za oporavak i izgradnju privrede koja služi ljudima i društvu, a prirodi vraća više nego što od nje uzima. Zaštita bioraznolikosti itekako je važna i s poslovnog aspekta. Industrija i preduzeća oslanjaju se na gene, vrste i usluge ekosistema za proizvodnju, prije svega lijekova. Više od polovine svjetskog BDP-a ovisi o prirodi i njenim uslugama, a o njoj uveliko ovise i tri najveća sektora – građevinski, poljoprivredni i prehrambeni

Naše lično zdravlje i zdravlje naše ekonomije i ljudskog društva ovisi o kontinuiranoj ponudi različitih ekoloških usluga koje bi bilo izuzetno skupo ili nemoguće zamijeniti. Na primjer, bilo bi nepraktično zamijeniti, u velikoj mjeri, usluge poput suzbijanja štetočina koje obavljaju različita bića koja se hrane jedni drugim u lancu ishrane ili oprašivanja koje obavljaju insekti i ptice u svakodnevnom poslu. Bioraznolikost je osnova zdrave prehrane bogate hranjivim tvarima, poboljšava životne uvjete na selu i povećava produktivnost u poljoprivredi. Više od 75% prehrambenih kultura na svijetu oprašuju životinje. Pet glavnih direktnih uzroka gubitka bioraznolikosti dovode do brzog nestajanja prirode. To su: promjene u korištenju zemljišta i mora, prekomjerno iskorištavanje resursa, klimatske promjene, onečišćenje i invazivne strane vrste . Tu promjenu vidimo svuda oko nas: od betoniranja zelenih površina, preko nestanka divljine pred našim očima, a pred izumiranjem je više vrsta nego ikada prije u povijesti čovječanstva. Samo u zadnjih 40 godina svjetska populacija divljih vrsta zbog ljudskih se aktivnosti smanjila za čak 60%, a gotovo tri četvrtine Zemljine površine promijenjeno je pa za prirodu ima sve manje i manje mjesta na planeti.

Izvještaji naučnika pokazuju da već postoji oko milion ugroženih vrsta, te kako bismo omogućili svoj opstanak neophodna je temeljita  promjena, kako načina proizvodnje, tako i potrošnje. Neophodna je promjena životnih navika.

U izvještaju grupe stručnjaka UN-a o ekološkom sistemu, jasno se vidi da budućnost ljudske vrste zavisi od prirode.  75 %  kopnene životne sredine ugroženo je krčenjem šuma, intenzivnom poljoprivredom, rastućom urbanizacijom i rudnicima. Ljudskim aktivnostima ugroženo je i 66 % morske sredine.

Rezultat svega toga je milion ugroženih životinjskih i biljnih vrsta na Zemlji, te je moguće na to uticati jedino poduzimanjem niza radnji koje bi pomogle opstanku vrsta.  Neophodne su promjene prvenstveno naših navika kako bi se živi svijet oporavio, te smanjio rizik od budućih pandemija i kako bi se donijele višestruke dodatne pogodnosti za ljude.

Mi smo definitivno dio rješenja i da bismo dostigli održiv nivo korištenja resursa, prepoznajući vrijednosti biodiverziteta morali bismo se više fokusirati na  jednu vrstu tranzicije koju bi bilo potrebno provesti na raznim nivoima i pri tom uzeti u obzir međuovisnost svih segmenata. Unutar svakog segmenta života potrebno je težiti ka održivosti u čemu mogu pomoći slijedeći primjeri.

1. Zemljište i šume: očuvanje netaknutih ekosistema, obnavljanje ekosistema, borba protiv degradacije, zapošljavanje pejzažnih arhittekata u prostornom planiranju kako bi se izbjegla, smanjila i ublažila promjena namjene zemljišta. Ova tranzicija prepoznaje bitne vrijednost dobro očuvanih staništa za održavanje biodiverziteta i pružanje usluge ekosistema u korist ljudi, i potreba za prelaskom u situaciju u kojoj poboljšanje sigurnosti hrane ne uključuje veliku konverziju šuma i ostalih ekosistema.
2. Pitka voda: integrirani pristup koji garantuje protok vode potrebne prirodi i ljudima, poboljšanje kvaliteta vode, zaštita kritičnih staništa, suzbijanje invazivnih vrsta i zaštita slatkovodnih sistema od planina do obala. Ova tranzicija prepoznaje važnost biološke raznolikosti u održavanju višestrukih uloga slatke vode kako bi pružila podršku ljudskim društvima i prirodnim procesima, uključujući veze sa kopnenim, priobalnim i morskim okruženjem.
3. Održivo ribarstvo i okeani: zaštita i obnavljanje morskih i obalnih ekosistema, obnova ribarstva i upravljanje akvakulturom i druge upotrebe okeana kako bi se osigurala održivost, poboljšala sigurnost hrane i sredstava za život. Ova tranzicija prepoznaje dugoročnu zavisnost od morske zalihe hrane i druge pogodnosti iz okeani i ostalih zdravih ekosistema.
4. Održiva poljoprivreda: redizajniranje poljoprivrednih sistema kroz agroekološke i druge inovativne pristupe za povećanje produktivnosti uz minimiziranje negativnih uticaja na biodiverzitet. Ova tranzicija prepoznaje ulogu biološke raznolikosti, uključujući oprašivače, kontrolu štetočina i bolesti organizama, biološke raznolikosti tla i genetske raznolikosti, kao i pejzažne raznolikosti, za produktivnu i prilagodljivu poljoprivredu koja efikasno koristi zemlju, vodu i druge resurse.
5. Održivi prehrambeni sistemi: omogućavanje održive i zdrave ishrane s većim naglaskom na raznolikost hrane, uglavnom biljnog porijekla i još umjerenija konzumacija mesa i ribe, kao i dramatično smanjenje otpada koji je uključen u opskrbu hranom i njenu potrošnju. Ova tranzicija prepoznaje potencijalne prehrambene koristi od raznolike hrane i prehrambenih sistema, te potrebe da se globalno smanje pritisci vođeni potražnjom, a istovremeno osigura sigurnost hrane u svim njenim dimenzijama.
6. Gradovi i infrastruktura: postavljanje „zelene infrastrukture“ i stvaranje prostora za prirodu unutar izgrađenih pejzaža s ciljem poboljšanja zdravlja i kvaliteta života građana i smanjenja okolišnog otiska gradova i infrastrukture. Ova tranzicija prepoznaje zavisnost urbanih zajednica o dobro funkcionirajućim ekosistemima za održivost ljudske populacije, koja većinom živi u gradovima, telekomunikacije između gradova i obližnjih, a i udaljenih ekosistema i važnosti prostornog planiranja radi smanjenja negativnih uticaja urbane ekspanzije na biodiverzitet.
7. Akcija održive klime: brza primjena rješenja zasnovanih na prirodi, postupno ukidanje upotrebe fosilnih goriva, smanjenje razmjere i utjecaja klimatskih promjena, sve kako bi se izvukla korist za biodiverzitet i druge ciljeve održivog razvoja. Ova tranzicija prepoznaje ulogu biološke raznolikosti u održavanju sposobnosti biosfere da ublažiti klimatske promjene skladištenjem ugljika.
8. Zdravstveni aspekt: upravljanje ekosistemima, uključujući poljoprivredne i urbane ekosisteme, kao i korištenje divljih vrsta kroz integrirani pristup, za promicanje zdravih ekosistema i zdravlja ljudi. Ova tranzicija prepoznaje cijeli niz veza između biološke raznolikosti i svih aspekata ljudskog zdravlja i bavi se često pokretačima gubitka biodiverziteta, rizicima od bolesti i lošim zdravljem.

Dostupni dokazi sugerišu da nije kasno za usporavanje, zaustavljanje i na kraju preokretanje trenutnih trendova u padu biodiverziteta. Napori koje je potrebno uložiti kako bi se poboljšalo stanje biodiverziteta trebalo bi da obuhvate podjednako više područja, te ih treba prilagoditi svim nivoima, a posebno voditi računa o lokalnom.  Zaštita i obnova bioraznolikosti jedini su način da se očuva kvaliteta i kontinuitet ljudskog života na Zemlji.

Bosna i Herecegovina je ratificirala  Konvenciju o biodiverzitetu 4. oktobra 2002. godine. Odlikuje se visokim stepenom biološke raznolikosti. Bogatstvo flore, faune i gljiva, sa visokim stepenom endemičnosti i reliktnosti, daje joj značaj ne samo na evropskom već i na globalnom nivou. Preduvjet za takvo biološko bogatstvo leži u geomorfološkoj strukturi BiH i tri klimatske regije (kontinentalna, alpska i mediteranska). Bosna i Hercegovina još uvijek ima dobro očuvane ekosisteme i u njima 5134 vrsta biljaka, 119 vrsta riba, 20 vrsta vodozemaca, 38 vrsta gmizavaca, 340 vrsta ptica i 87 vrsta sisara, međutim to nije dovoljno ukoliko se svijest ljudi ne promijeni i ne shvate da i njihovi životi ovise o bioraznolikosti, zrak koji dišu, voda koju piju, hrana kojom se hrane, te da se prema resursima moraju pažljivo odnositi.