Nećemo plastične vrećice, hoćemo zdrav okoliš!

Međunarodni dan bez plastičnih vrećica ima za cilj očuvanje okoliša, ohrabrujući ljude da odbace plastične vrećice koje su svake godine sve veći problem, nanoseći štetu prirodi i živom sv...

Međunarodni dan bez plastičnih vrećica ima za cilj očuvanje okoliša, ohrabrujući ljude da odbace plastične vrećice koje su svake godine sve veći problem, nanoseći štetu prirodi i živom svijetu u njoj, kako na kopnu tako i u moru. Plastične vrećice počinju kao fosilna goriva i završavaju kao smrtonosni otpad na deponijama i u svjetskom okeanu. Ptice često greškom jedu dijelove plastičnih vrećica, a za morske kornjače, gotovo je nemoguće napraviti razliku između meduza i plutajućih plastičnih vrećica za kupovinu. Ribe pojedu hiljade tona plastike godišnje, prenoseći je u lancu ishrane do većih riba i morskih sisara. Mikroplastiku ljudi također konzumiraju hranom i zrakom. Procjenjuje se da na globalnom nivou ljudi svake sedmice konzumiraju količinu plastike veličine kreditne kartice, a očekuje se da će do 2050. godine u moru biti više plastike nego ribe.

Stoga su ovakve i slične inicijative neophodne kako bismo povećali svijest ljudi i dostigli kao cilj eliminaciju upotrebe plastičnih vrećica. Plastične vrećice mogu izgledati kao pogodnost za kupovinu namirnica, ali one također predstavljaju veliki pritisak za okoliš. Može proći i do 500 godina da se plastične vrećice raspadnu, tako da one čine veliki dio onoga što ostaje na našim deponijama i zagađuje naše vodene tokove.

Od 1933. godine kada je otkriven polietilen, pa sve do danas, plastične vrećice su došle gotovo do svakog dijela naše planete. Polietilen, glavna komponenta plastike za jednokratnu upotrebu, otkriven je u Norwichu i korišten za pomoć Britancima u Drugom svjetskom ratu. Nakon toga, 1965. godine patentirana je prva plastična vrećica i to zahvaljujući švedskoj kompaniji Celloplast, čiji izum je bila prva plastična vrećica za jednokratnu upotrebu. Već 1997. godine otkriveno je veliko pacifičko smeće.

Pomorski istraživač Charles Moore otkriva Veliko pacifičko smeće, plutajuću masu plastike i smeća od 1,6 miliona kvadratnih kilometara. 2019. godine plastika “osvaja” planetu, a plastične čestice za jednokratnu upotrebu pronađene su u najdubljim dijelovima ispod površine okeana u Marijanskom rovu.

U nekim zemljama plastične vrećice su već zabranjene, npr. Bangladeš je bio prva zemlja koja je zabranila plastične kese 2002. Kina, Izrael, Južna Afrika, Holandija, Maroko, Kenija, Ruanda, Mauritanija, Šri Lanka, Papua Nova Gvineja, Vanuatu, Albanija i Gruzija od tada su uvele slične zabrane.

Razlozi za to su brojni. Potrebno je i do 1000 godina da se plastika potpuno razgradi. Direktno šteti divljim životinjama, a 2008. godine recimo, pronađen je kit sa skoro 50 kilograma plastike za jednokratnu upotrebu u stomaku. Godišnje se proizvede 5 triliona plastičnih vrećica. Kada bi se smjestile jedna pored druge, vreće bi se sedam puta omotale oko cijele planete. Prema nekim izvještajima, samo 1% do 3% plastičnih vrećica se reciklira u svijetu. U sjevernom Pacifiku postoji 6 puta više plastičnih čestica za jednokratnu upotrebu nego planktona.

Najmanje što individualno možemo učiniti je odbiti plastičnu vrećicu, nositi svoj ceker, postojeće vrećice ponovno upotrijebiti ili reciklirati ukoliko je to moguće i zahtijevati od vlasti zabranu upotrebe plastičnih vrećica.