Fantastične gljive

Gljive spadaju u najrasprostranjenije žive organizme na zemlji. To su vrlo raznolike grupe organizama koje obuhvataju širok spektar životnih oblika, od jednoćelijskih do vrlo složenih višećelij...

Gljive spadaju u najrasprostranjenije žive organizme na zemlji. To su vrlo raznolike grupe organizama koje obuhvataju širok spektar životnih oblika, od jednoćelijskih do vrlo složenih višećelijskih organizama. Mogu biti mikroskopske ili predstavljati velika plodna tijela sa podzemnim sistemima koji se protežu kilometrima ili čak hektarima. Gljive su plodna tijela ili reproduktivne strukture mnogo veće podzemne gljive. Slično kao što je jabuka plod mnogo većeg drveta, gljive koje vidimo su vrh ledenog brijega i obično predstavljaju samo oko 5% gljive. Većina strukture gljive je skrivena pod zemljom. Ispod površine je mreža mikroskopskih gljivičnih niti, poznatih kao micelijum, koje su od vitalnog značaja za ekosisteme širom svijeta. Putem micelija, gljive pomažu drugim biljkama da dijele hranjive tvari i komuniciraju putem hemijskih signala. Godine 1997. profesorica Suzanne Simard je zaključila da drveće razgovara jedno s drugim koristeći mikorizne mreže i smislila je termin “Wood Wide Web”.Ogromne mreže micelija omogućavaju drveću da dijele hranjive tvari i upozorava jedno drugo na suše, štetočine i bolesti. Najveći organizam na zemlji je gljiva. Jedna specifična gljiva medonosna gljiva ( Armillaria solidipes ) prostire se na 5,6 km preko nacionalnih šuma Malhuer u Plavim planinama Oregona. Oko 100.000 vrsta je već identifikovano, ali naučnici procjenjuju da veliki broj vrsta tek treba biti katalogiziran, a ukupan broj se kreće od 0,8 do 3,8 miliona vrsta.

Njihove uloge su brojne. Neke gljive su sposobne probaviti drvo, razgrađujući ga na primarne komponente šumskog tla. Takođe razlažu druge mrtve biljne i životinjske materije tako što luče hemikaliju koja omogućava proces sličan probavi, a zatim apsorbuju hranljive materije. Šuma u kojoj ništa nije trulilo bila bi zagušena nagomilanim mrtvim lišćem i drvenastim materijalom i izgladnjela za esencijalnim mineralima i drugim hranljivim materijama vezanim u neraspadnutim ostacima. Mnoge gljive stvaraju partnerstvo s korijenjem živih stabala. Micelijum gljive se plete oko korjena i zapravo mijenja njegov oblik. Gljiva upija vodu i minerale za drvo, ali zauzvrat drvo daje gljivama i hranjive tvari. Budući da oba partnera imaju koristi jedan od drugog, njihov savez se smatra simbiotskim odnosom. Korisna su hrana ljudima i imaju veliki ekonomski značaj. Mnoge životinje se također oslanjaju na gljive za hranu, posebno vjeverice i drugi glodari, zatim jeleni i medvjedi. Puževi također jedu gljive, a određene vrste muha provode cijeli život na gljivama i u njima. Gljive nisu uvijek korisne za drveće. Neke od njih uzrokuju bolest korijena četinara . Naravno, neke gljive takođe mogu imati loše efekte na neupućene ljude. Svake godine se prijavljuju trovanja gljivama, a na sreću, većina njih nije fatalna. Ne postoji drugi način, osim tačne identifikacije vrste, da se jestiva gljiva sigurno razlikuje od otrovne, stoga je jako važno biti potpuno siguran pri identifikaciji.

Neke vrste mogu biti štetne za ljude, životinje i biljke. Međutim, zbog svoje ogromne raznolikosti, imaju različito mjesto i uloge u prirodi i odgovorne su za važne usluge ekosistema, koje su od koristi ljudima i cjelokupnom ekosistemu. One predstavljaju zaseban oblik života, obzirom da ne posjeduju hlorofil kao sve ostale biljke. Rastu i žive u zajednici sa mnogim biljnim vrstama na biljnom supstratu, uz određenu vrstu drveća ili na račun drvne mase koja odumire. Pojava i kvalitet pojedinih vrsta gljiva je u direktnoj vezi sa promjenama temperature i vlažnosti vazduha. Pri naglom porastu temperature njihov broj se smanjuje, jer tijelo gljive prestaje da se razvija, te brzo uvene. Za vrijeme obilnih kiša pojavljuje se veliki broj raznih vrsta gljiva, međutim njihov vijek se skraćuje, jer brzo propadaju. Idealni uslovi za brz rast i dobar kvalitet gljiva, pored vlažnosti i određene temperature, su veoma slaba svjetlost i  prorijeđena, mješovita šuma. Neke gljive, npr. šampinjoni, mogu rasti u potpunom mraku. Zabilježeno je da su listopadne šume plodonosnije u proljeće, a četinarske u jesen.

Postoje jestive gljive (koje ne sadrže nikakve termolabilne otrove, a mogu se koristiti u ishrani), uslovno jestive (ukoliko nisu termički obrađene, mogu biti gorke, izazvati stomačne smetnje ili su blaže otrovne), nejestive (neprijatnog ukusa ili su veoma ljute), ljekovite (nauka je dokazala da više od 500 nižih i viših vrsta gljiva sadrži izuzetna ljekovita svojstva, a jedna od najpoznatijih je mikroskopska gljiva Penicillium od koje je dobijen antibiotik) te otrovne (u sebi različite otrovne supstance koje se ne mogu uništiti termičkom niti bilo kojom drugom obradom, a njihova upotreba u bilo kom vidu strogo se zabranjuje).

Prezrele gljive nisu jestive i bolje ih je ne brati, nego ostaviti u prirodi da bace spore. Takođe ne treba gaziti i uništavati nejestive gljive kao ni one za koje niste sigurni da su jestive, kao i otrovne gljive jer se na taj način remeti ravnoteža u prirodi.

Podneblje Bosne i Hercegovine odlično je za rast šumskih gljiva i zbog klime i zbog činjenice da je gotovo cijela država prekrivena šumama.

Najpoznatije jestive gljive kod nas su blagva, crna truba, ježevica, lisičarka, poljski šampinjon, rujnica, smrčak, vilinski klinčić, velika sunčanica i vrganj, a otrovne gljive su crvena muhara, ludara, proljetni hrčak, otrovna pečurka te zelena pupavka. Svaka improvizacija pri branju je opasna i može ugroziti život. Procijenjeno je da je 30 grama zelene pupavke dovoljno da izazove smrt čovjeka, a lako se može zamijeniti sa sunčanicom koja je jestiva!

Brojni faktori mogu ugroziti raznolikost i funkcioniranje gljiva u tlu, uključujući krčenje šuma, pretvaranje zemljišta u poljoprivredu, degradaciju tla i zaslanjivanje. Stoga je održivo upravljanje zemljištem i očuvanje ekosistema od suštinske važnosti za očuvanje raznolikosti gljiva i povećanje koristi od usluga ekosistema za ljude i prirodu.

Nažalost, u Bosni i Hercegovini još uvijek ne postoje Crvene liste na nivou države. U RS je 2012. godine donesena lista zaštićenih vrsta čiji je naziv „Crvena lista zaštićenih vrsta flore i faune Republike Srpske“ („Službeni glasnik RS“ br. 124/12) , a u FBiH je 2014. godine usvojena „Crvena lista divljih vrsta i podvrsta biljaka, životinja i gljiva“ („Službene novine Federacije BiH“, broj: 7/14) . Obzirom da je u Crvenoj listi FBIH izvršena kategorizacija, izdvajamo kritično ugrožene vrste kojih je ukupno 14.  Neke od njih su: Kraljevka, Planinska žbunica, Velika zvjezdača, Kestenov vrganj, Crvena koraljka, Zlatna čašica, Vunasta ovojnjača.

ZANIMLJIVOSTI: do sada je otkriveno više od 75 vrsta gljiva koje svijetle u mraku; stari Egipćani su na hijeroglifima spominjali gljive kao biljke besmrtnosti prije više od 4.600 godina, a bile su hrana isključivo za kraljevske porodice; većina onoga što nam prirodno nedostaje, gljive imaju u lako probavljivom obliku-sadrže svojstva za borbu protiv bolesti, antioksidanse i čitav niz važnih nutrijenata, čak sadrže i bakar, mineral koji je od vitalnog značaja za naš opstanak koji ne možemo proizvesti sami; ljudska bića nisu jedine životinje koje osjećaju djelovanje čarobnih gljiva-irvasi, na primjer ih nekada konzumiraju;  prirodan su pesticid-spore gljiva odbijaju više od 200.000 vrsta insekata; gljive su odličan, lako svarljiv, jeftin, prebiotik; gotovo sve vrste jestivih gljiva, kada su izložene sunčevoj svjetlosti, stvaraju vitamin D; hiljadama godina japanski farmeri su vjerovali da udari groma čine gljive bogatijim, a nedavna istraživanja su pokazala da su u pravu; biotehnološke kompanije koriste micelij gljiva i poljoprivredne nusproizvode za uzgoj izdržljivih, 100 posto kompostabilnih materijala za pakovanje. Ambalaža od gljiva koju stvaraju je poput stiropora i može se koristiti kao ambalažu za gotovo sve, a pakovanju od gljiva potrebno samo 45 dana da se kompostira, dok je stiroporu potrebno oko 500 godina da se biorazgradi; prema nedavnom sistemu klasifikacije gljiva zasnovanom na dokazima, postoji 2189 jestivih gljiva. Od njih, 2006 je bezbjedno za jelo, a 183 treba prethodnu obradu kako bi bile bezbjedne za jelo.