Moje putovanje Evropom - Eldin Zaimović

Šta je za vas Evropska unija? Za Eldina i Nermu to je  jedinstvo u raznolikosti, zajednička historija, bogatstvo kultura, tradicija, arhitekture!
Pogledajte zanimljivo putovanje Baltikom Eldina Zaimovića i Nerme Bašić, pobjednika našeg nagradnog takmičenja „Moje putovanje Evropom“ i brojne zanimljivosti koje nam otkrivaju u svom putopisu

Baltički put

Jedno saznanje me jako impresioniralo, a to je da se narod Baltičkih zemalja pjesmom izborio za nezavisnost. Da se pjesmom i raširenih ruku riješi problem je jako fascinantno. Oko dva miliona ljudi iz Estonije, Latvije i Litvanije se uhvatilo za ruke i tako stvorili ljudski lanac dug oko 600 km. To je znak političke demonstracije i time su pokazali svoju želju za nezavisnošću.

Danas u tornju Gediminas u Vilniusu se nalazi historijski muzej gdje su u jednom dijelu postavljeni ljudi od kartona koji se drže za ruke. Između njih je ostavljen prostor da i sami stanete sa njima. U trenutku kada smo stali u lanac počela je pjesma koju je narod Baltičkih zemalja pjevao za vrijeme njihovih demonstracija. Impresivno je, zar ne?

Nerma Bašić

 

Blokovi

Hodala sam među blokovima koji su spomenik evropskim jevrejima ubijenim tokom Drugog svjetskog rata. Hodala sam između blokova i nisam znala šta će se sljedeće desiti, da li ću naići na neku osobu ili možda na uzvišeni dio tla. Što dublje ulazim među blokove to postaje hladnije, a uzvišeni dijelovi tla mi zadaju napor i predstavljaju prepreke.

Ovo je mjesto koje morete osjetii, jer osjećaji koji vas preplave dok hodate između blokova su neopisivi i kada izađete nećete biti isti kao što ste ušli.

Nerma Bašić

 

Breze

Tako nevine i krhke putuju breze. One idu iz Berlina za Rigu. Kao i mi prešle su isti put. Hladno je u vagonu. Stojimo, a putujemo. Putovanje traje vječno, a hladnoća sve jača. Gledamo se i gledamo sebe. Stapamo se za brezama u vječnom putovanju. One šute, a tako su glasne. Svaka nosi ime, broj i zvijezdu. Postajemo dio mliječnog puta na pruzi. Imamo kartu u jednom smjeru. Tako smo nevini i krhki.

Eldin Zaimović

 

Digitalni stećci

Ova ruka kaže da ti staneš i zamisliš se nad svojim rukama – rekao bi pjesnik.

Digitalna ruka rekla je da stanem i ja sam stao. Zagledao sam se ispred crvenih dioda i nisam bio sam. Ispred sivo-bijelih linija bio red ljudi koji su slušali ruku. Ta ruka zaista ima moć. Neki ljudi su za neke ruke napravili i hram. Ona obitava na svom tronu kao kralj.

Koliko će trajati njena moć? Koliko ću ljudi slušati naradbu ruke? Šta će da misle dok čekaju? O svojim rukama? Možda.

Eldin Zaimović

 

Hundertwasserhaus

Kako je bila ukusna ta famozna Sacher torta. Sjedimo i pričamo sa prijateljima o njihovom životu u Beču i krećemo prema poznatoj zgradi Hundertwasserhaus. Dolazimo pred zgradu, a tu je mnoštvo turista sa fotoaparatima koji su fascinirani spojem prirode i arhitekture. Sada, zaista, kada ste posljednji put vidjeli da drvo izrasta iz zgrade? I mi naravno posežemo za fotoaparatima i govorimo prijateljima da se zajedno slikamo. Međutim oni prasnuše u smijeh i rekoše da izaberemo drugo mjesto, jer se uvijek ovdje slikaju sa gostima. Tako krenusmo dalje prema Rathausu.

Nerma Bašić


Jabuka

Šetajući Vilniusom naišli smo na jedan jako interesantan spomenik. Polovica jabuke na kojoj su ispisana prezimena. Privuklo nam je pažnju, ali u tom trenutku nismo imali više informacija osim tih prezimena. Uslikali smo ga, jer je izgledao zanimljivo. Kasnije smo na internetu pronašli da se spomenik zove Obuolys, što u prevodu znači jabuka.

Spomenik je podignut osobama koje su činile dosta humanih djela. To su osobe koje su pomagale zajednici, siromašnima i koje su bile dobrog srca. Ovaj spomenik je zaista lijep, ali ovim saznanjem je postao i veličanstven.

Nerma Bašić

 

Kriv(i) sat

Ja sam sat.

Ja sam vrijeme.

Ja sam kriv.

Zašto sam ja kriv?

Kome sam ja kriv?

 

Ja stojim.

Ja tečem.

Ja jesam kriv.

Ja jesam sat.

Tebi jesam.

 

Moje je vrijeme stalo.


Eldin Zaimović

 

Pčele

Jednom sam bio u Talinu. Nalazio sam se između dvije porodice, između dvije kuće. U jednoj kući je živio predsjednik Estonije, u drugoj kraljica košnice. Ja sam se osjećao kao ogledalo. Odsjaj su jedno drugoga. Koliko je teško biti vođa, kralj, kraljica?

Padala je kiša i bilo je sivo. Pčela nije bilo, kao ni predsjednika. Dva čuvara, kao kipovi, su čuvali svoga kralja okruženi predivnim vrtom. Med je zaista sladak.

Odzujao sam dalje u grad.

Eldin Zaimović

 

Telliskivi

Kako oživjeti jedan zabačeni dio grada u kojem je nekada bilo tvorničko područje? Mnogi bi digli ruke, ali ne i Estonci. Naime, u starom tvorničkom području, koje se nalazi nedaleko od starog grada Tallina, danas se nalaze razni restorani, prodavnice namještaja, pozorište, centar za brigu o djeci, prodavnica antiknih knjiga, ali i neobični murali. Taj zabačeni dio grada su oživjeli i napravili ga interesatnim za male i velike. Danas taj dio grada nazivaju hipsterskim. Sve su zgrade ukrašene muralima, a u sredini stoji "spomenik" napravljen od starih električnih uređaja gdje možete naći mašinu za suđe, mašinu za veš, fenove, mikrovalne pećnice, televizore i još mnogo toga uz naravno prateći zvuk tih uređaja. Jedan nama zanimljiv mural je ovaj dinosaurus od kojeg sam pokušala pobjeći.

Nerma Bašić

 

Zastava

Znate kako je nastala zastava Latvije?

U XIII stoljeću, u bitci s križarima, ranjen je vođa latgalijskog plemena. On je zatim položen na bijelu tkaninu gdje je iskrvario. Umireći, naredio je svojim vojnicima da se bore do posljednjeg i da ne odustaju. Kad je vođa umro, vojnici su podigli krpu natopljenu krvlju. Mjesto gdje je ležao ostalo je bijelo, dok je oko njega bilo od krvi crveno. Pod takvom simboličkom zastavom stupili su u odlučujuću bitku i pobijedili. Crvena zastava sa bijelom prugom postala je svetište za narod.

Eldin Zaimović