Drveće u borbi protiv klimatskih promjena

U skladu sa evropskim zelenim planom u okviru Strategije EU-a za biodiverzitet do 2030. godine planira se sadnja najmanje 3 milijarde dodatnih stabala u EU-u, čime se posebno naglašava značaj [&hel...

U skladu sa evropskim zelenim planom u okviru Strategije EU-a za biodiverzitet do 2030. godine planira se sadnja najmanje 3 milijarde dodatnih stabala u EU-u, čime se posebno naglašava značaj šuma u borbi protiv klimatskih promjena. Očuvanje dosadašnjih i sadnja novih stabala je jedan od efikasnih i dugoročnih mehanizama ublažavanja postojećih i budućih posljedica klimatskih promjena. Šume i dalje pokrivaju oko 30 posto kopnene površine svijeta, ali ubrzano nestaju o čemu svjedoče podaci Svjetske banke da je između 1990. i 2016. godine svijet izgubio 1,3 miliona kvadratnih kilometara šume, što je područje veće od Južne Afrike. Otkako su ljudi počeli sjeći šume, 46 posto stabala je posječeno, prema studiji iz 2015. objavljenoj u časopisu Nature. Oko 17 posto amazonske prašume uništeno je u posljednjih 50 godina, a gubici su nedavno u porastu.

Iako različite posljedice koje nauka predviđa ne možemo zaustaviti, možemo ih ublažiti zajedničkim djelovanjem. Klima na našoj planeti stalno se mijenjala, obično kao rezultat prirodnih faktora, međutim ljudi imaju sve veći uticaj na klimu upotrebom fosilnih goriva, sječom šuma i uzgojem stoke.

U prošlosti su klimatske promjene bile spore, ali sada se nalazimo u razdoblju brzog zagrijavanja. Usljed ljudskih aktivnosti dolazi do povećanja količine stakleničkih gasova u atmosferi, što dovodi do takozvanog efekta staklenika i do sve toplije klime. Energija iz sunca grije Zemlju i naš planet zrači dio te topline nazad u svemir. Međutim, upravo zbog „efekta staklenika“ određeni gasovi u atmosferi djeluju kao staklo u stakleniku – dopuštaju ulazak energije u atmosferu ali je sprečavaju da izađe van.

Neki staklenički gasovi prirodno su prisutni u atmosferi i djeluju kao regulator temperatura. Najzastupljeniji i najjači je vodena para. Gasovi kojih je manje i imaju slabiji učinak su karbon dioksid i metan.

Sadnja milijardi stabala širom svijeta jedan je od najvećih i najjeftinijih načina uklanjanja CO2 iz atmosfere za rješavanje klimatske krize, smatraju naučnici, koji su napravili prvu kalkulaciju koliko bi više stabala moglo biti zasađeno, a da se ne ugrozi plodno zemljište ili urbana područja.

Kako drveće raste, ono apsorbuje i skladišti emisije ugljičnog dioksida koje pokreću globalno zagrijavanje. Novo istraživanje procjenjuje da bi svjetski program sadnje mogao ukloniti nešto manje od jedne trećine svih emisija iz ljudskih aktivnosti koje danas ostaju u atmosferi.

Analiza je pokazala da postoji 1,7 milijardi hektara zemlje bez drveća na kojoj bi prirodno raslo 1,2 biliona autohtonih sadnica drveća. Ta površina je oko 11% ukupne površine i odgovara veličini SAD-a i Kine zajedno. Tropska područja bi mogla imati 100% pokrivenost drvećem, dok bi druga bila rjeđe pokrivena, što znači da bi u prosjeku otprilike polovina površine bila pod krošnjom drveća.

Prije početka ljudske civilizacije, pretpostavlja se da je bilo dvostruko više stabala na planeti nego danas.

Danas se svake godine posječe 10 milijardi više stabala nego što se sadi. Ovo uništenje značajno doprinosi emisiji karbon dioksida koje pokreću klimatsku krizu. Sadnja drveća će morati igrati važnu ulogu u okončanju vanredne klimatske situacije.

Šume su ključni dio rješenja za borbu protiv klimatskih promjena i gubitka biodiverziteta. Nije neophodno posebno naglašavati koji je značaj šuma. One su vitalno i bogato stanište za divlje životinje, posebno iz razloga što je Zemlja je na početku šestog masovnog izumiranja vrsta, a uništavanje šuma i drugih ekosistema najveći je doprinos gubicima. Tropske prašume su posebno važne jer se u njima nalazi 50% poznatih kopnenih vrsta na samo 6% površine svijeta. Drveće je takođe važno u kontroli padavina, jer lišćem zadržava vodu koja dalje isparava. Šume imaju važnu ulogu u sprečavanju nastajanja bujica. Slivna područja obrasla šumom imaju 30-50% niže vodostaje nego što imaju slivovi koji nisu obrasli šumom. Šume spriječavaju eroziju zemljišta. Najbolji je i najjeftiniji filter za dobijanje pitke vode.

U urbanim sredinama, pokazalo se da drveće smanjuje temperature i nivoe zagađenja zraka. Dokazano je da vrijeme provedeno u prirodi, makar dva sata sedmično, značajno poboljšava zdravlje, a kao dio zelenih površina drveće pozitivno djeluje na čovjeka.

Sadnja 3 milijarde dodatnih stabala širom EU do 2030. godine ima za cilj povećanje broja stabala i površine pod šumom u EU, zatim povećanje otpornosti šuma i njihovu ulogu u preokretanju gubitka biodiverziteta, te ublažavanje i pomoć prilikom  prilagođavanja klimatskim promjenama. U EU se procjenjuje da je gotovo 300 miliona stabala izraslo svake godine između 2010. i 2015. godine. Cilj je da se ove brojke udvostruče kako bi dostigli 600 miliona stabala koja se uzgajaju godišnje. To bi značilo 3 milijarde dodatnih stabala do 2030. godine. Dodatna stabla treba posaditi i uzgajati uz poštivanje ekoloških principa i to tako da svako drvo mora biti zasađeno na pravom mjestu i za pravu svrhu. Ovo zahtijeva dugoročno planiranje i praćenje.

U praksi to znači sadnju prave mješavine vrsta drveća ne samo u šumama, već i u agrošumarstvu, poljoprivrednim i urbanim područjima, dok treba izbjegavati područja visoke prirodne vrijednosti kao što su močvare, močvare, ritovi, močvare, tresetišta i travnjaci.

Obzirom da je za mnoge inicijative za sadnju drveća velikih razmjera, fokus na broju novih stabala koja završe u zemlji, a ne na sadnji pravog drveća na pravim mjestima ili brizi o njima nakon sadnje kako bi se osiguralo da će preživjeti, Evropska komisija planira računati i pratiti napredak kako bi se izbjegle negativne posljedice.

Projekti pošumljavanja se dosta razlikuju i zato je važno da su stručna lica uključena u planiranje i realizaciju.  Sadnja drveća u gradovima je drugačija i izvodi se takođe u skladu sa postojećim stanjem. Postoje i dokumentovani slučajevi sadnje drveća koja ima nenamjerne, pa čak i negativne ekološke posljedice. Počevši od 19. stoljeća, Južna Afrika je počela saditi australske bagreme koji nisu autohtoni za stabilizaciju dina i proizvodnju drveta. Bagrem se brzo proširio na široke dijelove autohtonih travnjaka Južne Afrike, snižavajući nivo vode i smanjujući dostupnost vode. Zemlja sada troši milione dolara svake godine na uklanjanje problematičnog drveća.

To je jasan primjer gdje su egzotične vrste korištene u plantažama monokultura izmakle kontroli, postale invazivne i uzrokovale probleme.

Stručnjaci su se generalno složili da je prvi korak u obnavljanju bilo koje šume da se osigura da su osnovni uzroci uništavanja šuma u tom području, a idealno i okolnim šumama, prestali.

Neophodno je osigurati sadnju pravog drveća na pravom mjestu. Drveće koje nije prilagođeno lokalnoj klimi, na primjer, imat će kratak život, a drveće koje zahtijeva previše vode može iscrpiti podzemne vode, kao u Južnoj Africi. Ukoliko se sade invazivna stabla, tada je moguće izdvojiti karbon, ali i napraviti štetu biodiverzitetu. Ukoliko se posadi drveće na pogrešnom mjestu, može doći do potiskivanja poljoprivredne proizvodnje, te je moguće stvoriti ekonomske probleme lokalnim vlasnicima zemljišta, kao i uništiti domaći biodiverzitet ukoliko se drveće sadi u pogrešnim ekosistemima.

Stoga, Evropska komisija namjerava pružiti političku i tehničku podršku, komunikaciju i označavanje, te raditi zajedno sa Evropskom agencijom za životnu sredinu na platformi za brojanje i praćenje pod nazivom Map My Tree koja je jednostavna za korištenje.