Imamo li dovoljno vremena?

Imamo li dovoljno vremena!? I ove godine u svijetu se obilježava Međunarodni dan biodiverziteta, a UN-ova tema je Obnovimo biološku raznolikost (From Agreement to Action: Build Back Biodiversity). ...



Imamo li dovoljno vremena!?

I ove godine u svijetu se obilježava Međunarodni dan biodiverziteta, a UN-ova tema je Obnovimo biološku raznolikost (From Agreement to Action: Build Back Biodiversity). Ovogodišnja tema je inspirisana usvajanjem Kunming-Montreal Globalnog okvira za bioraznolikost na 15. konferenciji stranaka UN-ove konvencije o biološkoj raznolikosti (COP 15), a nadovezuje se na rezultate COP 15. Cilj je da se ovaj sporazum pretvori u akciju, upravo zbog kontinuiranog gubitka bioraznolikosti i prijetnji koju to predstavlja prirodi i ljudima.

Četiri sveobuhvatna cilja koja se trebaju postići do 2050. godine usredotočena su na zdravlje ekosistema i vrsta, uključujući zaustavljanje izumiranja vrsta izazvanog ljudskim djelovanjem, održivo korištenje bioraznolikosti, pravedno dijeljenje koristi, te na provedbu i finansiranje. Među dvadeset i tri cilja koja treba postići do 2030. godine jeste 30 posto očuvanja kopna i mora, 30 posto obnove degradiranih ekosistema, upola manje uvođenja invazivnih vrsta i 500 milijardi dolara godišnje smanjenje štetnih subvencija.

U EU i širom svijeta trenutno uništavamo prirodu brže nego ikada. Nastavimo li sa ovim stilom života do 2030. godine biće nam potrebne dvije planete kako bismo zadovoljili svoje godišnje potrebe. Ekosistemi i usluge koje pružaju pod pritiskom su širenja gradova, intenzivne poljoprivrede, zagađenja, invazivnih vrsta i klimatskih promjena.

81% staništa je u lošem stanju,  18% zemljišta dio je Natura 2000 zaštićenog područja, 30 % kopna i mora trebalo bi biti zaštićeno do 2030. (cilj EU-a) Stoga je strateško planiranje veoma značajno za obnavljanje biološke raznolikosti. Strategija bioraznolikosti u EU ima za cilj dovesti evropsku bioraznolikost na put oporavka do 2030. godine radi opšteg dobra. Nakon COVID-19 uvidjeli smo da su nam potrebna otpornija društva, te strategija ima za cilj izgraditi otpornost naših društava na buduće prijetnje kao što su uticaji klimatskih promjena, šumski požari, nesigurnost hrane, izbijanje bolesti – uključujući zaštitu divljih životinja i borbu protiv ilegalne trgovine divljim životinjama.

Izvještaj pod nazivom “Intergovernmental Science-Policy Platform on Biodiversity and Ecosystem Services (IPBES)” iz 2019. godine navodi da je na globalnom nivou u prosjeku ugroženo oko 25 posto vrsta u procijenjenim grupama životinja i biljaka, što sugeriše da se oko milion vrsta već suočava s izumiranjem, a mnoge u roku od nekoliko decenija, osim ako se ne preduzmu određene akcije koje bi smanjile intenzitet pokretača gubitka biodiverziteta. Bez takvih akcija, postoji tendencija daljeg ubrzanja globalne stope izumiranja vrsta, koja je u proteklih 10 miliona godina već desetine do stotine puta veća od prosjeka. Biosfera, od koje zavisi čovječanstvo u cjelini, mijenja se neprepoznatljivo, a raznolikost unutar vrsta, između vrsta i unutar ekosistema je u padu brže nego bilo kada u našoj prošlosti. 

Obzirom da sve ovisi o prirodi, pa samim tim i mi, priroda i bioraznolikost čine život mogućim, pružaju zdravstvene i društvene koristi i pokreću privredu. Priroda je ujedno i naš najbolji saveznik u suočavanju s klimatskom krizom ali je potrebno očuvati, obnoviti I koristiti na održiv način. 

Jedan od primjera koji vrijedi istaći je taj da priroda ima način na koji se nosi s velikim količinama padavina i olujama. U područjima sklonim padavinama, ona prekriva tlo gustim, duboko ukorijenjenim biljkama, stvarajući mrežu vegetacije koja upija vodu i drži tlo na mjestu. Biološki raznoliki ekosistemi imaju složenost i otpornost koja može podnijeti više udaraca koje nam priroda zadaje nego što to mogu erodirani, intenzivno korišteni okoliši ili okoliši koje je izmijenio čovjek. Bogata, gusta vegetacija u krajoliku može prigušiti uticaj pljuska, razrjeđujući, upijajući, usmjeravajući, zadržavajući i zatim polako otpuštajući vodu.  Katastrofe povezane s poplavama povećale su se za 134 posto od 2000. godine, u usporedbi s prethodna dva desetljeća, prema podacima Svjetske meteorološke organizacije (WMO). Kao što je istaknuto u izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) iz 2021., rastuće globalne temperature dramatično utiču na vodeni ciklus, čineći poplave i suše ekstremnijim i češćim.

Riječne poplave su među najštetnijim ekstremnim klimatskim događajima u Evropi, prema Evropskoj agenciji za okoliš (EEA). Ako se emisije ugljika nastave povećavati, klimatske promjene mogle bi utrostručiti izravne štete od riječnih poplava. U gradovima više kiše dovodi do poplava na ulicama, ali s rijekama to nije tako jednostavno. Riječni slivovi djeluju kao jak filter i upravo bioraznolikost može i mora biti temelj naše budućnosti kada su u pitanju vode, a naš zadatak je da zaštitimo prirodne sisteme jer oni pružaju životnu snagu o kojoj ovisimo. Jer ako uzmemo primjer poplava, njihova veza sa biodiverzitetom se može posmatrati iz više uglova. Ukoliko čovjek nanosi štetu prirodi nekontrolisanom sječom šuma recimo, time direktno ugrožava raznolikost biljnog i životinjskog svijeta i šteti prirodnom pokrovu  koji bi trebao biti naš saveznik u borbi sa ekstremnim klimatskim događajima. Istovremeno, dobro je poznato kakvu štetu poplave nanose čovjeku dok su populacije divljih životinja takođe žrtve, a nekim ekosistemima trebaju desetljeća da se oporave. Na žalost, brzina promjene koju vidimo i ponavljanje ekstremnih događaja dolazi prebrzo da bi se divlje životinje prilagodile. Poplave, posebno učestale, izazivaju štete i riječnim ekosistemim.  Voda koja se brzo kreće uzrokuje da se šljunak na dnu rijeka ,  ključan za riječne ekosisteme, otkida i izbacuje dalje nizvodno. Makrobeskičmenjaci nerjetko gube svoja staništa, a oni su praktično sistemi za održavanje života u rijeci. Oni čine važan dio lanca ishrane, tako da bez njih nema ni riječnih ekosistema. 

Biološka raznolikost je mnogo više od zaštite pojedinih vrsta, jer zdrav biodiverzitet znači zdrave ljude, sigurnost hrane i vode, a to je ustvari borba za opstanak naših sistema za održavanje života. Možda je dovoljno reći da je 1 milion vrsta u opasnosti od izumiranja, da su ljudi radikalno promijenili ¾ Zemljine površine, 75% svjetskih usjeva ovisi o oprašivačima, polovina globalnog BDP-a zavisi od prirode i 70 % lijekova protiv raka je iz prirode ili inspirisano prirodom.

Biodiverzitet je neophodno obnoviti i zaštititi da bismo postigli naše klimatske ciljeve, a vremena imamo ukoliko ga pravilno iskoristimo.