Evropski dan parkova
EUROPARK federacija, mreža evropskih zaštićenih područja, obilježava Evropski dan parkova od 1999. godine, u znak sjećanja na proglašenje prvih nacionalnih parkova u Evropi. Švedska je postala...
EUROPARK federacija, mreža evropskih zaštićenih područja, obilježava Evropski dan parkova od 1999. godine, u znak sjećanja na proglašenje prvih nacionalnih parkova u Evropi.
- Švedska je postala prva evropska zemlja koja je osnovala mrežu nacionalnih parkova. I tada kao i sada ideja je bila da se očuva netaknuta priroda za sadašnje i buduće generacije, ali i da nacionalni parkovi budu privlačni za turizam i aktivnosti na otvorenom. Danas postoji preko 400 nacionalnih parkova širom našeg kontinenta.
Sarek je jedan od najstarijih nacionalnih parkova u Evropi sa šest od trinaest najviših planina u Švedskoj i skoro 100 glečera na površini od oko 2000 km2. To je visoko planinsko područje u kojem živi narod Sámi, a doline i planinske padine ovog prostora predstavljaju mjesta za ispašu irvasa, koje uzgajaju tri njihove zajednice. Poznat je i po svojim divljim životinjama, uključujući velike losove i mnoge grabežljivce. Zbog netaknute prirode je pogodan za iskusne avanturiste, a u njemu nema obilježenih staza, brvnara, kafića pa ni drugih ljudi. Pješačenje kroz Nacionalni park Sarek je putovanje kroz geološku prošlost Švedske.
Zaštićena područja prirode u Bosni i Hercegovini izdvojena su na osnovu kategorizacije Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) na čijim principima su bazirani entitetski zakoni o zaštiti prirode. IUCN kategorizacija je uvrštena i u Zakon o zaštiti prirode Federacije Bosne i Hercegovine (“Sl. novine FBiH”, 66/13), Zakon o zaštiti prirode Republike Srpske (“Sl. glasnik RS”, 20/14) te Zakon o zaštiti prirode Brčko Distrikta BiH (“Sl. glasnik BD”, 24/04), čime je postala obavezujuća za kategorizaciju zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini. Ova područja predstavljaju one dijelove teritorije koji su značajni po biodiverzitetu, relativnoj očuvanosti izvornog pejzaža te estetsko-turističkim potencijalima. Međunarodna unija za zaštitu prirode je 1994. godine razvila sistem od šest kategorija zaštićenih područja u skladu sa njihovim primarnim ciljevima upravljanja. Nacionalni park je zaštićeno područje druge kategorije po IUCN-u kojim se upravlja uglavnom radi zaštite ekosistema i rekreacije.
Kod nas se još uvijek pojam zaštita prirode poistovjećuje sa pojmom zaštita okoliša (okolina – okoliš, životna sredina) iako su to dva različita pojma. Zaštita okoliša se odnosi na područja namjenjena korištenju od strane čovjeka kao što je urbanizacija, industrija, saobraćaj, poljoprivreda i za druge čovjekove aktivnosti, dok se pojam zaštita prirode odnosi na područja posebne prirodne vrijednosti u kojima je ograničeno unošenje promjena u prirodne sadržaje. Pod okolišem više smatramo osnovne elemente nežive prirode, poput zraka, vode, tla, a priroda se više odnosi primarno na živa bića i ekosisteme, a bogatstvo živih bića rezultat je bogatstva (i očuvanosti) staništa – rijeka, mora, planina, podzemnih oblika.
Međunarodna unija za zaštitu prirode IUCN zaštitu prirode je definisala kao skup odgovarajućih aktivnosti i mjere koje imaju za cilj sprečavanje štetnih aktivnosti, oštećenja ili zagađivanja prirode, smanjenje ili eliminisanje nastale štete i obnova prirode i dovođenje u prvobitno stanje. Pod pojmom prirode u ovom kontekstu se podrazmijevaju divlje biljne i životinjske vrste, minerali, fosili i prirodna geografska (kopnena ili vodena) područja, odnosno svi dijelovi okoline (okoliša, životne sredine) u kojoj čovjek svojim djelovanjem još uvijek nije izvršio značajan negativni uticaj. Zaštićena područja su najčešći način ili alat na koji se vrši zaštita prirode. Na ovaj način se direktno štite biljne vrste, a zaštitom prirodnih staništa se stvaraju osnovni preduslovi za zaštitu životinjskih vrsta. Naravno, pored toga se upražnjava i direktna zaštita određenih biljnih i životinjskih vrsta, a najčešće se primjenjuje kombinacija ova dva načina.
Samo nepoznavanje ovih pojmova i njihovo pogrešno tumačenje, te nerazumjevanje suštine zaštite prirode, dovodi i do udaljavanja od iste. Lokalno stanovništvo koje je jedan od glavnih aktera u zaštiti prirode, nerjetko je neinformisano ili pogrešno informisano o tome da su zaštićena područja skup zabrana, te da se u njima ne može ništa odvijati. Ovakav princip zaštite je u svijetu davno prevaziđen, a u najvećem dijelu zaštićenog područja aktivnosti lokalnog stanovništva se obavljaju normalno, u skladu sa održivim razvojem, ali i zakonima koji su važili i prije uspostavljanja zaštite.
Od pravilnog odnosa prema zaštiti prirode čovjek može imati samo korist. Korist od nacionalnih parkova je višestruka. Ona je zaštitna, ekonomska, razvojna, politička, sociološka, obrazovna, a u zadnje vrijeme sve više i psihološka radi sve veće potrebe savremenog čovjeka za kontaktom sa prirodom.
Zaštićena su područja živi pejzaž koji se ne može i ne treba stvarati bez lokalnog stanovništva koje tu ostvaruje svoje ekonomske planove i kvalitet života, naravno, sve u skladu sa zahtjevima očuvanja prirodne sredine i održivog razvoja, kroz adekvatno planiranje i izradu prostorno-planske dokumentacije.
U Bosni i Hercegovini trenutno je zaštićeno 46 područja na ukupnoj površini od 178.148,95 hektara što predstavlja oko 3,5% teritorije BiH. Trenutni broj područja pod zaštitom u FBiH iznosi 12, na površini od 105 110.52 hektara, što je procentualno oko 4.03% od ukupne površine Federacije Bosne i Hercegovine, dok trenutni broj područja pod zaštitom u RS-u iznosi 34, na površini od 73 038.43 hektara, što procentualno iznosi oko 2.96% od ukupne površine Republike Srpske. U Brčko distriktu nijedno područje nije proglašeno zaštićenim, dok Livanjsko polje i močvara Bardača predstavljaju međunarodno priznata područja zaštite prema Ramsarskoj konvenciji o vlažnim staništima, ali na domaćem nivou još uvijek nemaju adekvatnu zaštitu. Glavni cilj sadašnjih okvira EU i globalne politike je zakonska zaštita 30% kopna i mora do 2030. To je navedeno u Strategiji EU za biodiverzitet do 2030. i Globalnom okviru za biodiverzitet Kunming-Montreal. Od ukupno 46 zaštićenih područja, nacionalnih parkova je 4 i to samo jedan u Federaciji BIH, a tri u Republici Srpskoj.
Nacionalni park Drina se rasprostire na području od 6315.32 ha i posjeduje izuzetne prirodne vrijednosti, a mjestimično je zadržan karakter autohtone prirodne sredine. Osnovne vrijednosti su staništa endemičnih i reliktnih biljnih vrsta, prije svega Pančićeve omorike te klisurasto-kanjonska dolina rijeke Drine i njenih pritoka. Ovo područje čini jedinstveni kompleks, odnosno dio dinarske Starovlaško-raške visije. Кlisurasto-kanjonska dolina rijeke Drine na pojedinim mjestima ima odlike kanjona sa strmim, vertikalnim stranama. Najmarkantnija je na ušću Crnog potoka gdje maksimalna dubina kanjona iznosi 976 metara. Drina se u obuhvatu zaštićenog područja odlikuje specifičnim laktastim skretanjem u blizini ušća Crnog potoka. Dotadašnji pravac sjevera mijenja za više od 90 stepeni i dalje teče pravcem od sjeverozapada ka jugoistoku. Po svojim dimenzijama i specifičnom pravcu pružanja klisurasto-kanjonska dolina Drine je jedinstvena i kao takva jedna od najznačajnijih riječnih dolina u Republici Srpskoj, ali i u cijelom pojasu Dinarida. Veoma značajna i markantna je klisurasto-kanjonska dolina Crnog potoka čije izvorište se nalazi na preko 1100 metara nadmorske visine i nakon samo 6 kilometara toka do ušća u Drinu savlađuje pad od preko 800 metara.
Nacionalni park Una obuhvata područje od 36629.08 ha zajedno sa tranzicijskim zonama zaštite i rasprostranjen je dolinom gornjeg toka rijeke Une kao i oko kanjona rijeke Unac, desne pritoke Une, sve do rječice Krke na zapadu. Specifičnost rijeke Une je izrazita dužina njenog „sedrotvornog“ toka, s cijelim nizom pratećih fenomena (sedrenih spilja, sedrenih otoka, barijera i slapova), te s iznimnim oblicima kotlina (Martin Brod, Kulen Vakuf, Klisa, Lohovo) i klisura kanjonskog tipa. Ovo područje predstavlja jedinstveni prirodni kompleks ovog dijela Evrope, bogatog pejzažnom i biološkom raznolikošću. Tu su rasprostranjene brojne rijetke i endemične vrste poput lincure (Gentiana lutea), pjegave lincure (gentiana punctata), runolista (Leontopodium alpinum Cass), klekovine bora (Pinus mugo), zatim endem unska zvončika (Campanilla unensis) koja je ime dobila upravo po rijeci Uni kao i bosanska perunika (Iris reichenbachii Heuffel var. Bosniaca) endem centralnih i jugoistočnih Dinarida. Ekološki uvjeti su omogućili i razvoj preko 1.900 biljnih vrsta što iznosi 52,19% svih vrsta prisutnih u Bosni i Hercegovini. Od zaštićenih sisavaca uz mnoge ugrožene i osjetljive vrste šišmiša tu žive tri velike zvijeri, tri najveća evropska predatora – vuk, ris i medvjed. 60 vrsta sisara, 120 vrsta ptica, 12 gmazova, 15 vrsta riba, 3 vrste vodozemaca i 100 vrsta leptira. U pogledu kulturne i historijske vrijednosti, ovo područje obiluje bogatim naslijeđem arheoloških lokaliteta i istorijskih spomenika.
Nacionalni park Sutjeska je najstariji nacionalni park u BiH i nalazi se na ukupno 16 052.34 ha. preko 66% pokrivenih šuma, a ostatak čine livade, pašnjaci i goleti iznad gornje granice šuma. Obuhvata prostrano planinsko područje na tromeđi Bosne, Hercegovine i Crne Gore, oivičeno rijekama Pivom, Drinom, izvorišnim tokom Neretve, te planinskim masivima Bioča, Vučeva, Maglića, Volujaka, Lebršnika i Zelengore. Ovo je i najraznovrsniji kompleks ekosistema na prostoru BiH i jedan od najraznovrsnijih na prostorima jugoistočne Evrope. Na Zelengori se nalazi osam glacijalnih jezera popularnog naziva “gorske oči”. Ostale ključne karakteristike područja su duboki kanjoni planinskih rijeka Sutjeska, Hrčavka i Jabučnica, bogati potočnom pastrmkom. Strogi prirodni rezervat Perućica (1.434 ha), najbolje je očuvana i najveća prašuma u Evropi, gdje je svaki oblik ljudske intervencije strogo zabranjen od 1962. godine. Na području NP „Sutjeska“ nalaze se i mnogobrojni spomenici starije i novije historije, a najpoznatiji je na Tjentištu iz 1971. godine, rad Miodraga Živkovića.
Nacionalni park Kozara smješten je u centralnom dijelu istoimene planine, na površini od 3.907,54 ha. Na dan 6. juna 1957. godine šume planine Kozare proglašene su za šume od historijskog značaja s ciljem očuvanja uspomene na kozaračku epopeju. Nacionalni park obiluje vrijednim prirodnih ljepotama i spomenikom od historijskog značaja za ovog područje. Park je bogat florom i faunom od izuzetnog značaja. U Nacionalnom parku Kozara trenutno je registrovano 16 vrsta vilin konjica. Od toga 8 vrsta se nalazi na Crvenoj listi zaštićene flore i faune RS. Od rijetkih i ugrozenih biljaka Bosne i Hercegovine registrovano je 19 vrsta, bijela mračnica (Galium boreale), božikovina (Ilex aquifolium), bradavičnjak (Cardamine bulbifera), crni oman (Telekia speciosa), divlja ciklama (Cyclamen purpurascens), divlji ljiljan (Lilium martagon), đurđevak (Convallaria majalis), likovac (Dephne mezereum), jetrenka (Hepatica nobilis), kaćun (Orchis morio), kostrika mekolisna (Ruscus hypoglossum), naglavica dugolisna (Cephalanthera longifolia), ostružnica (Limodorum abortivum), ptičija graorica (Vicia cassubica), tisa (Taxus baccata), udovičica siva (Scabiosa cinerea), uskolisni strupnik (Scrophularia scopolii), veliki karanfil (Dianthus giganteus), visibaba (Galanthus nivalis). U sastavu Nacionalnog parka “Kozara” nalazi se Spomen kompleks Kozara na Mrakovici, koji je 2011. godine proglašen Kulturnim dobrom od izuzetnog značaja. Spomen-kompleks čine centralni spomenik i memorijalni zid sa pristupnim stepeništem i platoom; dokumentarni muzej i biste narodnih heroja: Mladena Stojanovića, Josipa Mažara Šoše, Esada Midžića, te pjesnika Skendera Kulenovića.
