Doživimo vodu drugačije!
„Zelena sedmica“ je period kada se u zemljama Evropske unije ali i šire, intenzivnije bavi okolišnim politikama s ciljem njihovog boljeg razumjevanja,te se razgovara i intenzivno radi na izgra...
„Zelena sedmica“ je period kada se u zemljama Evropske unije ali i šire, intenzivnije bavi okolišnim politikama s ciljem njihovog boljeg razumjevanja,te se razgovara i intenzivno radi na izgradnji podrške okolišnim politikama EU i unaprijeđenju njihove implementacije, uključivanjem cjelokupne javnosti na različite načine u ovaj proces. Tokom ove sedmice održava se i najveća godišnja konferencija o evropskoj okolišnoj politici u Briselu, na kojoj se raspravlja o temama u čijem središtu je ove godine voda.
Upravo je voda resurs na koji se naslanja cjelokupan život, resurs važan kako za ljude, tako i za okoliš te pravednu, održivu i otpornu ekonomiju. Iako se voda najčešće posmatra kao prirodni resurs, sama upotreba joj daje i socijalnu i ekonomsku dimenziju, te je neophodno posmatrati i na ovaj način.
Obzirom na to da je hidrološki ciklus osjetljiv kružni sistem zatvorenog tipa, te da je kruženje vode u prirodi jedna je od najfascinantnijih i najvažnijih prirodnih pojava na našoj planeti, ovaj kontinuirani proces ključan je za sve oblike života na Zemlji. Ako posmatramo ukupnu količinu padavina, u prosjeku 860 mm godišnje, od toga 77% bi palo u okeane, a samo 23% na kopno. Ako bismo te padavine prikazali kao 100 jedinica, oko 84 jedinice se ispare u atmosferu sa površine okeana. Horizontalno se premjesti 7 jedinica sa kopna u more. Dakle od padavina koje završe na kopnu, 16 jedinica ispari, a sedam odlazi u okean.
Za sve što koristimo u svakodnevnom životu, nosimo, kupujemo, prodajemo i jedemo potrebna je voda. Manje od 1% vode je dostupno za upotrebu, što je oko 12 500 km3 na godišnjem osnovu, a godišnji prosjek „vodenog otiska“ je 1240 m3 po glavi stanovnika.
Vodeni otisak mjeri količinu vode koja se koristi za proizvodnju svake robe i usluge koju koristimo. Može se mjeriti za jedan proces, kao što je uzgoj riže, za proizvod, kao što su farmerke, za gorivo koje sipamo u naš automobil, ili za cijelu multinacionalnu kompaniju. Vodeni otisak također nam može reći koliko vode troši određena zemlja – ili globalno – u određenom riječnom slivu ili iz vodonosnika. Dostupna voda nije ravnomjerno raspoređena, sezonski ili tokom godine. ¾ padavina godišnje se izlije u područjima koja naseljava manje od trećine stanovnika, odnosno dvije trećine ukupnog stanovništva živi u područjima koja primaju samo četvrtinu godišnjih količina padavina. Stoga je vodu neophodno konzervirati i efikasno koristiti, a za njeno korištenje neophodan je međusektorski pristup i odgovornost svih aktera, jer više od 3 milijarde ljudi širom svijeta ovisi o vodi koja prelazi državne granice, a samo 24 zemlje imaju sporazume o saradnji za svu zajedničku vodu. Prekogranične vode čine 60% svjetskih tokova slatke vode, a 153 zemlje imaju teritorij unutar barem jednog od 286 prekograničnih riječnih i jezerskih slivova i 592 prekogranična vodonosna sistema. (UN-Water, 2023).
Posljednjih godina građani evropskog kontinenta suočavaju se sa porastom prirodnih katastrofa kao što su suše i poplave, koje su izazove s vodom učinile još ozbiljnijim i pokrenule novu svijest o potrebi da se djeluje u cilju smanjivanja pritisaka na vodu.
Pritisci na vodne resurse nisu samo posljedica uticaja klimatskih promjena, već i lošeg upravljanja ovim dragocjenim resursom i zagađenja i degradacije ekosistema, što predstavlja izazov ne samo za evropski kontinent nego i cijeli svijet. Klimatske varijabilnosti, porast populacije, nekontrolisana i/ili neodrživa urbanizacija i industrijalizacija, ekspanzija infrastrukture, promjena korištenja zemljišta i nestajanje šuma, veliko zagađivanje/onečišćavanje, neodrživo korištenje voda – posebno podzemnih, te isušivanja močvara sve su to prijetnje hidrološkom ciklusu sa kojima se suočava čovječanstvo.
Sve to utiče na dostupnost i kvalitetu vode kao i na klimatske obrasce i biološku raznolikost. Na primjer, betonizacija i asfaltiranje velikih površina u urbanim područjima smanjuju apsorpciju vode u tlo, povećavajući površinsko otjecanje i rizik od poplava. Slično se dešava i na ogoljelim površinama usljed neplanske sječe šume. S druge strane, prekomjerna upotreba gnojiva i pesticida u poljoprivredi može dovesti do zagađenja podzemnih voda, utječući negativno na ekosisteme i zdravlje ljudi. Zbog sve veće urbanizacije i industrijske aktivnosti, voda u prirodi suočava se s brojnim izazovima koji mogu ozbiljno narušiti njenu čistoću i dostupnost. Obzirom na to, postaje očito da je važno promišljati i djelovati odgovorno kad je u pitanju upravljanje vodnim resursima i očuvanje hidrološkog ciklusa. Edukacija i svijest o važnosti održivih praksi mogu voditi ka značajnim pozitivnim promjenama.
Neki od prijedloga da se sačuva i pametno koristi voda, te da se smanjiti negativan utjecaj na kruženje vode podrazumjevaju poduzimanje hitnih mjera u narednih deset godina po pitanjima kao što su obnavljanje močvara i iscrpljenih resursa podzemnih voda, zatim recikliranje vode koja se koristi u industriji, korištenje naprednih tehnologija za obradu otpadnih voda, prelazak na preciznu poljoprivredu koja efikasnije koristi vodu, primjena metoda održive poljoprivrede, promicanje zelenih gradskih prostora, te uvođenje obaveze izvještavanja kompanija o svom „vodnom otisku“.
Bosna i Hercegovina je zemlja bogata vodnim resursima. Vodne usluge u BIH se sastoje od opskrbe stanovništva vodom za piće, prikupljanja otpadnih voda i tretmana otpadnih voda, a osim pomenutih vodnih usluga identifikovana su i korištenja voda u vidu zahvaćanja za potrebe industrije, ispuštanja industrijskih otpadnih voda, snabdijevanja vodama za potrebe poljoprivrede i korištenja voda za proizvodnu električne energije.
U BiH su površinske i podzemne vode pod rizikom od daljnje degradacije, a na nekim vodotocima kvaliteta voda je već značajno narušena. Jedan od glavnih izazova u očuvanju kvaliteta voda predstavlja odvodnja i prečišćavanje otpadnih voda, bilo da je riječ o otpadnim vodama aktivnih industrijskih i drugih privrednih zagađivača, komunalnim otpadnim vodama ili procjednim vodama iz deponija. Također, poljoprivredne aktivnosti, izgradnja brana, hidroelektrana, nasipa i drugih objekata, odsustvo osiguranja ekološki prihvatljivog protoka na nekim vodotocima, neprovođenje odluka o zonama sanitarne zaštite izvorišta podzemnih voda u skladu sa postojećom regulativom, nedostaci u uspostavi sistematičnog monitoringa predstavljaju značajne pritiske na kvalitetu voda u BIH.
Stoga bolje uključivanje stručnjaka u sektoru voda, koji mogu pomoći u planiranju, upravljanju i praćenju efikasnog korištenja voda, te bolja upotreba najsavremenije dostupne tehnologije, uključujući tehnologiju prečišćavanja, desalinizacije i recikliranja koja bi omogućila regijama s velikim pritiskom da iskoriste zalihe osim podzemnih voda, kao što su siva voda, kišnica i morska voda, značajno bi doprinijeli efikasnijem upravljanju ovim važnim resursom. Osim upravljanja važno je napomenuti da je i očuvanje prirode jedan od načina da se sačuvaju pitke vode. Tako prirodne šume i mnogi važni nacionalni parkovi i rezervati također imaju vrijednost u zaštiti slivova koji pružaju pitke vode za gradove. Upravo se u izvještaju „Running pure“ iz 2003. godine navodi da se mnogi od najvećih svjetskih gradova oslanjaju na vodu za piće iz zaštićenih područja. Otprilike trećina (33 od 105) najvećih svjetskih gradova dobija značajan dio svojih vode za piće direktno iz zaštićenih područja. Najmanje pet drugih gradova dobija vodu iz izvora koji potiču iz udaljenih slivova koji takođe uključuju zaštićena područja, a još najmanje osam dobija vodu iz šuma kojima se gazduje na način koji daje prioritet njihovoj funkciji u obezbjeđivanju vode. Stoga je konzervacija i pravilno upravljanje vodama u uskoj vezi sa konzervacijom prirode i njenim funkcijama.
