Korupcija ne znači samo plaćanje i primanje mita, iako je to najčešća asocijacija kada se govori o tome. Ne, korupcija je i kada se poželjna radna mjesta, kao što su ona u vladinim institucijama, javnim preduzećima i slično, daju rođacima, prijateljima, kolegama iz političkih stranaka, umjesto da ih dobiju najbolji i najsposobniji kandidati.
Korupcija je i kada na tenderima za izvođenje javnih radova posao dobiju firme čiji su vlasnici ili direktori povezani sa određenim političkim strankama, ili političkim moćnicima, a ne one koje imaju najbolje reference za navedeni posao, odnosno one koje su dostavile najatraktivniju i najpovoljniju ponudu.
Korupcija stvara elitu koja ima sva prava i privilegije, dok većina stanovništva ne može ni zamisliti, a kamoli ostvariti, takve pogodnosti. Korupcija znači da se daleko više javnih sredstava troši na radove i usluge čija je realna cijena daleko niža.
Cilj borbe protiv korupcije jeste da iskorijeni takve pojave ili ih barem svede na koliko-toliko podnošljivu mjeru. Međutim, ona može biti efikasna samo ukoliko su na snazi odgovarajući zakoni i ukoliko kontrolne institucije, kao što su različite inspekcije, tužilaštva i agencije za provođenje zakona, mogu efikasno i nepristrasno provoditi vladavinu prava.
