Očistimo našu planetu!

Jedna naizgled mala akcija koja se dogodila 2008. godine u Estoniji u kojoj je učestvovalo 50 000 ljudi s namjerom da za 5 sati očiste cijelu zemlju, rezultirala je globalnim pokretom u kojem danas ...

Jedna naizgled mala akcija koja se dogodila 2008. godine u Estoniji u kojoj je učestvovalo 50 000 ljudi s namjerom da za 5 sati očiste cijelu zemlju, rezultirala je globalnim pokretom u kojem danas učestvuju milioni volontera u 180 zemalja svijeta. Ovaj pokret, ako ništa, potiče mnoge na razmišljanje o jednom od velikih problema današnjice-otpadu. Ideja da se očisti zemlja i da se što više ljudi uključi u čišćenje, došla je upravo od toga što se svake godine proizvodi sve veća količina otpada, te njegovo odlaganje postaje veliki  problem. Svaka država je na svoj način  pogođena lošim upravljanjem otpadom. Odnos prema otpadu nije svugdje isti. negdje je upravljanje otpadom savršeno organizovano, dok je u nekim društvima otpadom okružena većina stanovništva. Negdje otpad i recikliranje pružaju veliki broj radnih mjesta. U nekim slučajevima otpad s kojim se ne upravlja nije tako veliki problem, dok je u nekim zemljama pitanje života i smrti. Stoga, svaka zemlja bavi se njoj prioritetnim pitanjima koja se tiču ​​otpada.

Sve je veći značaj osvještavanja ljudi širom planete o problemima onečišćenja prouzrokovanim upravo lošim  upravljanjem otpadom, jer to doprinosi klimatskim promjenama i onečišćenju zraka te izravno utiče na mnoge ekosisteme i vrste. Loše upravljanje otpadom i bacanje otpadaka u prirodu može ozbiljno ugroziti neke ekosisteme, poput morskog i obalnog. Otpad koji dospijeva u more sve je veći problem, i to ne samo iz estetskih razloga. Milioni životinja svake godine uginu zbog plastike, od ptica do riba i  drugih morskih organizama. Poznato je da je više stotina vrsta, uključujući i one ugrožene, pogođeno plastikom, a mnoge od njih na žalost jedu plastiku. Otpad direktno i indirektno utiče i na naše zdravlje i dobrobit na mnogo načina: plinovi metana doprinose klimatskim promjenama, onečišćivači zraka ispuštaju se u atmosferu, kontaminirani su izvori pitke vode, usjevi se uzgajaju u zagađenom tlu, a ribe koje konzumiramo gutaju otrovne hemikalije. Uz poljoprivredne prakse, loše upravljanje otpadom, komunalnim i industrijskim, uzrok je više od trećine lokalnih zagađenja, nakon čega slijede zagađenja od industrijske aktivnosti. Neke se onečišćujuće tvari tokom vremena razgrade u tlu, ali druge ostanu prisutne zauvijek. U mnogim slučajevima su kopno i njegova tla konačno odredište na kojemu završe razne onečišćujuće tvari i nakupljaju se tijekom vremena. Koliki je uticaj tih hemikalija i njihovih raznih mješavina nije u potpunosti poznato. Međutim, na temelju lokacija na kojima su uzeti uzorci, znamo da onečišćenje zemljišta i tla može ozbiljno uticati na ljudsko zdravlje, te na biološku raznolikost tla i zdravlje ekosistema. Te onečišćujuće tvari mogu uticati na organizme iz tla i potencijalno zagaditi hranu i vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju.

Prema istraživačima Svjetske banke, svijet generira najmanje 3,5 miliona tona plastike i drugog čvrstog otpada dnevno, 10 puta više nego prije sto godina. Svako od nas proizvede više od 400 kg otpada godišnje, naravno postoje razlike od društva do društva ali i od čovjeka do čovjeka. U prosjeku na godišnjem nivou Evropljani proizvedu oko  481 kilogram komunalnog otpada. Većina tog otpada završi na odlagalištima kao neupotrebljivo smeće. Od 30 miliona tona (Mt) otpada nastalog u EU (2015.), 17 % prikupljeno za ponovnu upotrebu ili recikliranje (5 Mt), a 83 % je izgubljeno (25 Mt). Od tih 83%, 57 % je gubitak zbog odlaganja otpada na deponije.

Otpad koji nastaje može se podijeliti prema svojim osobinama na opasni i neopasni.  ‘’Opasni otpad’’ je svaki otpad koji je utvrđen posebnim propisom i koji ima jednu ili više karakteristika koje prouzrokuju opasnost po zdravlje ljudi i okoliša po svom porijeklu, sastavu ili koncentraciji, kao i onaj otpad koji je naveden u listi otpada jedne države. Opasni otpad sa kojim se najčešce susrećemo u svakodnevnom životu može biti: baterije, otpadna ulja, lijepila, rastvaraci, boje, tinta, različite hemikalije, pesticidi, akumulatori, otpadni lijekovi.

Neopasni otpad je svaki otpad koji nema karakeristike opasnog otpada kao što je: staklene i plastične boce, papir, plastika, željezo, tekstil. Ipak, bilo da se radi o opasnom ili neopsanom otpadu, on u svakom slučaju štetno utiče na okolinu i može biti uzrok raznih zdravstvanih problema. Ovaj otpad uglavnom potiče iz domacinstava, ustanova, uslužnih djelatnosti i čišćenja javnih površina. Sama činjenica da treba dosta vremena da se pojedini proizvodi razgrade, trebala bi biti dovoljna da dobro razmislimo prije nego nešto odložimo u prirodu. Osim toga čak i tzv „neopasni“ otpad bačen u prirodu šalje poruku da je na tom mjestu prihvatljivo bacanje smeća, te se nerjetko desi da ljudi na takvim mjestima odluče nelegalno odložiti i opasni otpad. Bilo da završe na deponiji ili još gore, odbačeni u prirodu, slijedećim predmetima će trebati dosta vremena da bi se razgradili, a za to vrijeme oni često ispuštaju štetne hemikalije ukoliko ih sadrže:

• Papir (8 mjeseci-1 godine)
• Papirne maramice (2 – 4 sedmice)
• Ogrizak jabuke (2 mjeseca)
• Kartonska kutija (2 mjeseca)
• Filter cigarete (1 – 10 godina)
• Vunena čarapa (1 – 5 godina)
• Metalna konzerva (50 godina)
• Limenka za piće-u zavisnosti od primjesa i debljine (10 – 100 godina)
• Plastična kesa (500-1000 godina)
• Plastična boca (više od 100-1000 godina)
• Staklena boca (4000 godina)

Automobilskoj gumi je potrebno minimalno pedeset godina da bi se razgradila, a taj proces kod baterija može trajati i do dva miliona godina. Baterije u svom sastavu imaju cinkov klorid, olovo, živu i brojne druge štetne sastojke koji se razgrađuju sporo i zagađuju zemlju. Samo jedna baterija može kontaminirati do 3000 litara vode.

Filter cigarete koji se razgrađuje do 10 godina može predstavljati veliki problem. Bačeni na tlo, nerazgrađeni, mogu ostati više od 25 godina, dok recimo bačeni u more, sa svim hemikalijama koje sadrže – uključujući arsen, aceton, amonijak, benzen, kadmij, formaldehid, olovo i toluen, pa još ako je ostalo i malo duhana mogu biti štetni za životinjski svijet u moru, pa čak i smrtonosni. Žvakaća guma se razgrađuje do 5 godina, međutim, za to vrijeme može prouzrokovati smrt velikog broja ptica koje je često progutaju misleći da je hrana.

Obzirom da su ljudi jedini proizvođači otpada, oni su i ti koji nastoje naći rješenja, kako na globalnom tako i na individualnom nivou.  Vjerovatno za sada osim što je najjeftinije, najbolje rješenje je  prevencija, jer dugoročno može doprinijeti očuvanju vode, tla i zraka.  Svaka inicijativa usmjerena na sprječavanje i smanjenje onečišćenja, od dizajna proizvoda, boljeg recikliranja, upravljanja otpadom, precizne poljoprivrede i smanjene upotrebe pesticida i gnojiva, do čišćeg prijevoza i industrije, te na pružanje podrške nadležnim tijelima u provođenju učinkovitih mjera, pridonijet će smanjenju pritisaka na te vitalne ekosisteme. Mnoge postojeće i buduće političke inicijative u okviru Evropskog zelenog plana – kružna ekonomija, Strategija „od polja do stola”, Strategija o bioraznolikosti, Strategija za hemikalije, nova Strategija za tlo i Akcijski plan za nultu stopu onečišćenja – pružaju evropski okvir i podršku nacionalnim tijelima i korisnicima zemljišta u zaštiti zemljišta i tala od onečišćenja.

Na indivuidualnom nivou nastojanja da se  smanje količine otpada mogu se realizovati držeći se takozvanih „pet principa nultog otpada“:

1. Odbijte – odbijte kupiti stvari s puno ambalaže
2. Smanjite – ne kupujte stvari koje vam zaista ne trebaju
3. Ponovna upotreba – prenamijenite dotrajale predmete, kupujte polovnu robu i kupujte proizvode za višekratnu upotrebu, poput čeličnih boca za vodu
4. Kompost – do 80 posto otpada po težini je organskog porijekla ali rijetko se raspada na deponijama
5. Recikliraj – Za recikliranje je potrebno još energije i resursa, ali to je bolje nego slanje stvari na odlagalište ili dopuštanje da postane otpad

Onečišćenje možemo kategorizirati prema mjestu na kojem se pojavljuje, recimo u tlu, vodi ili zraku, ili možemo posmatrati različite vrste onečišćenja, kao što su hemikalije. Sintetičke hemikalije svuda su oko nas. Međutim, neke od njih mogu biti vrlo štetne i za naše zdravlje i okoliš. Svakodnevno smo okruženi stotinama ili hiljadama sintetičkih hemikalija. Možemo ih naći u hrani, odjeći, alatu, namještaju, igračkama, kozmetici i lijekovima. Bez obzira na to što su nam potrebni, važno je da znamo da mnoge od tih tvari mogu imati negativne efekte na naše zdravlje i okoliš. Na temelju nekih procjena, hemikalijama se može pripisati otprilike 6 % svjetskog opterećenja bolestima, uključujući hronične bolesti, razne vrste raka, neurološke i razvojne poremećaje i 8 % smrtnih slučajeva. Nadalje, te brojke mogle bi nastaviti rasti, a u obzir je uzet samo mali broj hemikalija čiji je učinak na zdravlje dobro utvrđen. Stoga, najmanje što možemo učiniti je spriječiti da dospiju u tlo, vodu i u konačnici u naš organizam. Pridružimo se akcijama čišćenja i učestvujmo aktivno u kreiranju politika o upravljanju otpadom.