Očistimo zrak!
Brojni su izvori zagađenja zraka, bilo da se radi o prirodnim ili onim drugim izazvanim različitim ljudskim aktivnostima. Nakon što dospiju u okoliš, polutanti se dalje mogu raznositi zrakom, vodo...
Brojni su izvori zagađenja zraka, bilo da se radi o prirodnim ili onim drugim izazvanim različitim ljudskim aktivnostima. Nakon što dospiju u okoliš, polutanti se dalje mogu raznositi zrakom, vodom, tlom, živim organizmima ili različitim proizvodima, poput recimo, hrane. Izloženost ljudi zagađenjima iz okoliša znatno utiče ne samo na zdravstveno stanje nego i na kvalitetu života – bilo da se radi o kratkotrajnoj izloženosti visokim koncentracijama ili o dugotrajnoj izloženosti niskim koncentracijama štetnih tvari.
Koristi od smanjenja zagađenja zraka su višestruke i idu puno dalje od zdravlja.
Podaci SZO pokazuju da zagađenje zraka svake godine ubije oko sedam miliona ljudi širom svijeta. Od toga 4,2 miliona ljudi umire usljed kratkoročne ili dugoročne izloženosti vanjskim polutantima. 9 od 10 ljudi udiše vazduh koji premašuje granice dozvoljenog nivoa zagađivača, a najviše su izloženi stanovnici zemalja u razvoju. Kvalitet zraka unutar prostorija u kojim boravimo generalno se čini boljim nego kvalitet zraka vani, posebno u periodima kada je smog vidljiv vani. Međutim, postoje primjeri kada je kvalitet zraka daleko lošiji unutra nego vani, a uzročnici mogu biti različitog porijekla, od dima cigareta do prašine . Obzirom na to da generalno ljudi većinu svog vremena provedu unutra, razlog više da se ovaj problem tretira kao važna prijetnja javnom zdravlju.
Glavni uzročnici prekomjerno zagađenog zraka, posebno u urbanim sredinama, su: saobraćaj, industrija i način grijanja. Polutanti za koje se danas smatra da najviše utiču na ljudsko zdravlje su PM suspendovane čestice, ugljen dioksid i prizemni ozon. Na regionalnom nivou glavni pojedinačni izvor PM2.5 (koji je opasniji od PM10 jer prodire duboko u pluća i može ući u krvotok) je izgaranje uglja. PM10 jeste prašina manja od 10 mikrometara i uz njih uvijek idu i PM 2.5. Sagorijevanje uglja ne samo da emituje male čestice, već i ogromne količine SO2 i Nox. Kada se radi o gradovima na svjetskom nivou, identificiran je 51 grad gdje je u prosjeku saobraćaj odgovoran za jednu četvrtinu PM čestica.
Jedna od studija objavljenih od strane SZO prije pandemije, pokazuje na osnovu dostupnih informacija, da su: saobraćaj (25%), sagorjevanje u poljoprivredi (22%), sagorjevanje domaćeg goriva (20%), prirodna prašina i sol (18%) i industrijske djelatnosti (15%) ) glavni izvori čestica koji doprinose zagađenju zraka u gradovima. Međutim, postoje značajne razlike između različitih regiona svijeta.
Prema izvještaju UNICEF-a urbana područja u BiH su zbog više različitih faktora izložena kontinuiranom zagađenju zraka. Sarajevo je često pogođeno teškom maglom u zimskom periodu koja se usljed miješanja sa emitovanim zagađujućim materijama, nastalim usljed ljudskih djelatnosti (motori sa unutrašnjim sagorijevanjem, loženje , industrijska djelatnost), pretvara u SMOG-kombinacija engleskih riječi “smoke” (dim) i “fog” (magla). Temperaturne inverzije u kotlinama svakako pogoduju nastanku i dužem zadržavanju ovih pojava.
U kombinaciji sa slabim vjetrom ili stabilnim anticiklonom, zagađivači se duže vrijeme zadržavaju u zraku grada, a to uzrokuje vrhunac koncentracije čestica (PM), što predstavlja značajan zdravstveni rizik stanovnicima.
Prema podacima SZO iz 2017. godine, Bosna i Hercegovina (BiH) je među prvih pet zemalja po smrtnosti u Evropi pripisanoj zagađenju zraka, međutim ne postoje zvanični nacionalni podaci koji ovo mogu potvrditi ili poreći. Poređenja radi IHME – Global Burden of Disease, navodi da je u BiH 36,7 smrtnih slučajeva na 100 000 stanovnika, a u Švedskoj recimo 9.3, u Italiji 16,9, a u Njemačkoj 19,9, dok je izvan evrope u Egiptu 114,2, 88 u Indiji, u SAD-u 19,2, a 8,5 na Novom Zelandu.
Koji su to štetni efekti zagađenja zraka, a koje su koristi od čistog zraka?
Zdravlje: PM10 čestice (suspendovane čestice/Particulate Matter), poznate su kao nevidljive ubice iz vazduha. One su ustvari smjesa dima, čađi i kiseline, uz teške metale poput olova, kadmijuma, nikla i arsena, a nastaju kao posljedica kombinovanog uticaja grijanja, saobraćaja i industrije.Kada udisanjem stignu u pluća, PM10 čestice deponuju se u najdubljim dijelovima tog organa i, kako upozoravaju ljekari, posebno ugrožavaju djecu, trudnice, stare osobe i hronične bolesnike. Još sitnije su PM 2,5 čestice koje još lakše dospjevaju u organizam jer su sitnije, i upravo one sa sobom nose teške metale. Opasnije su jer direktno ulaze u alveole. Za njih se “kače” drugi polutanti poput teških metala. Pojednostavljeno, PM10 i PM2.5 su neodvojive ili oko dvije trećine tih sitnijih čestica zapravo se nalazi u PM10. Kroz njih tako, u naš organizam unosimo sve najgore industrijske otrove.
Zagađenje iz zraka u organizam se unosi ne samo disanjem, nego i probavom ili apsorpcijom kroz kožu, a zagađivači ne utiču na svaki organizam na isti način. To ovisi o brojnim faktorima, uključujući i razlike u općim i specifičnim karakteristikama pojedinca, od njegove dobi, stanja uhranjenosti, općeg zdravstvenog stanja, te kako najnovija istraživanja kažu čak i od uloge gena.
Osim PM čestica u zraku se može naći i NO2 koji iritira disanje na način da pogoršava astmu i eventualno povećava osjetljivost na infekcije. SO je takođe povezan sa astmom i hroničnim bronhitisom.
Postoje zagađivači koji se iako kratko zadržavaju u atmosferi, imaju jako štetan uticaj na zdravlje. Međutim, njihove štetne koncentracije moguće je smanjiti za nekoliko sedmica ili godina, što za posljedicu ima kratkoročno klimatsko poboljšanje, kao i poboljšanje u zdravstvu i kvaliteti zraka. To su recimo crni ugljik i metan. Emisija metana prouzrokovana ljudskim aktivnostima (poljoprivreda, odlaganje otpada, rudarstvo) jedan je od najvećih pokretača klimatskih promjena.
I kratkoročno i dugoročno izlaganje zagađenom zraku ima uticaj na zdravlje.
Zagađen zrak povećava rizik od respiratornih i srčanih oboljenja kod stanovništva. Štetnije utiče na ljude koji su već bolesni, a najosjetljivije grupe su starije osobe, dojenčad i mala djeca, trudnice, fetusi, pothranjene osobe, osobe s određenim hroničnim bolestima i općenito osobe koje su siromašne ili na granici siromaštva.
U prosjeku odrasla osoba udahne i izdahne 7 do 8 litara zraka u minuti dok se odmara, a to je minimum od oko 11000 litara zraka na dan.
Zagađenje zraka ne samo da utiče na pluća nego pogađa gotovo sve organe u tijelu. Nedavno istraživanje Foruma međunarodnih respiratornih društava pokazuje da zagađenje zraka utiče u velikoj mjeri na sve organe i doprinosi oboljenjima, od dijabetesa i demencije do problema plodnosti i dječje leukemije.
Dim i smog su često uočljivi na horizontu i tada nam je jasno da je zrak zagađen, međutim zagađenje zraka ne mora uvijek biti vidljivo golim okom niti ga možemo uvijek namirisati. Ozon, plin nastao kombinacijom drugih zagađivača iz saobraćaja, sa odlagališta otpada, iz poljoprivrede i drugih izvora, nevidljiv je. U 2017. godini doprinijeo je 500.000 smrtnih slučajeva širom svijeta, a u 2015. godini čak i do 23 miliona posjeta hitnim službama. Izloženost azotnom dioksidu (NO2), jednom od prethodnika ozona koji uglavnom dolazi od sagorijevanja fosilnih goriva, može uzrokovati i respiratorne i kardiovaskularne bolesti kao i uticati na razvoj i reprodukciju. Udisanje čađi ili dima sa PM česticama dovodi do respiratornih i srčanih tegoba, te bolesti poput astme i raka.
Klima:
Zagađivači poput onih koji čine PM čestice, zatim troposferski ozon i metan osim što doprinose zagađenju zraka, takođe doprinose i povećanju temperatura, odnosno efektu staklenika. Prema Koaliciji za klimu i čisti zrak, ova tri vrlo snažna zagađivača odgovorna su do danas za 30-40% globalnog zagrijavanja. Moraju biti ograničeni uz karbon dioksid (CO2) kako bi se zaustavio porast globalne temperature na 1,5 stepen C i spriječile katastrofalne klimatske posljedice poput porasta nivoa mora i problema sa vodom.
Crni ugljik i ozon opstaju u atmosferi samo nekoliko dana, a metan i do nekoliko decenija, dok je potrebno više od 100 godina da se eliminiše CO2. To znači da se određene akcije kada su u pitanju zagađivači, mogu primjeniti odmah kako bi se njihova količina smanjila, što bi se odrazilo, kako na kvalitet zraka, tako i na zdravlje ljudi.
Voda:
Zagađenje zraka može značajno uticati na kruženje vode u prirodi. Čestice mogu smanjiti količinu sunčevog zračenja koje dolazi do zemljine površine, utičući na brzinu isparavanja i kretanja vode u atmosferi. One takođe utiču na formiranje oblaka i nivo zasićenosti vodom.
Na primjer, promjene u intenzitetu i rasporedu kiša u Indiji i Kini djelimično su povezane sa zagađenjem PM česticama. Neka područja imaju više kiše nego obično, često u koncentriranim naletima, dok u drugima padne manje. Čestice takođe utiču na putanju i intenzitet monsuna u Aziji, a utiču i na povećanje suša u Kini, Sjevernoj Americi i Južnoj Aziji. Zagađenje u Evropi i Sjevernoj Americi utiče na kišu i sušu u Sahelu. Ti uticaji iako izgledaju bezazleno, znatno se odražavaju na poljoprivredu, vodosnadbjevanje i biodiverzitet .
Energija:
Prinosi sunčeve energije takođe padaju u područjima sa značajnim zagađenjem česticama. Brisanje prašine sa solarnih panela može riješiti dio problema, ali ostalo je složenije: sunčeva svjetlost ne može u potpunosti prodrijeti kroz smog, smanjujući energiju solarnih panela. Studije u Indiji i Kini otkrivaju gubitke i do 25% potencijalnog prinosa u najviše pogođenim područjima.
To se može odraziti na proizvođače solarne energije i ima velike implikacije na gradove i zemlje koji žele promovisati brzu i isplativu tranziciju ka obnovljivim izvorima energije. Sveukupno, čini se da zagađenje košta na primjer Kinu, koja je po površini nešto manja od Evrope, oko 11 GW energije godišnje.
Hrana:
Ozon može oštetiti biljne ćelije i negativno uticati na fotosintezu, dok PM čestice mogu smanjiti količinu sunčeve svjetlosti koja dolazi do biljaka i prehrambenih usjeva. Globalni gubici prinosa zbog ozona 2000. godine iznosili su 79-121 milion tona, odnosno 16-26 milijardi dolara u današnjim cijenama. To je uključivalo gubitke prinosa do 15% za soju i pšenicu i 5% za kukuruz. Kako se ozon povećava, tako se povećavaju i gubici. Ova vrsta zagađenja prouzrokovala je ogromnu štetu na prehrambenim usjevima u Indiji: od 2000. do 2010. godine količina pšenice,riže i soje koja se godišnje gubila mogla je nahraniti blizu 94 miliona ljudi. To je gotovo cijelo stanovništvo Njemačke. Slična otkrića u Meksiku pokazala su procijenjene gubitke prinosa od kukuruza od 3%, zobi od 26%, pasulja od 14% i sirka od 15%.
Ozon i kisele kiše (koje nastaju uglavnom izgaranjem fosilnih goriva), takođe utiču na druge vrste vegetacije, na šume, pa čak i na oprašivanje.
ČIST ZRAK:
Iako su različiti uticaji polutanata i njihovih hemijskih reakcija gotovo zastrašujući, ipak treba imati na umu da smo dostigli taj nivo da znamo kako smanjiti zagađenje zraka i značajno poboljšati kvalitet zraka. Prednosti smanjenja zagađenja zraka često su veće i važnije od troškova, a zrak se može poboljšati mnogo brže nego što većina ljudi to shvata, ako u njega uložimo ljudske i materijalne resurse. Neophodne su brze, odlučne i hrabre akcije kako bi se očistio zrak.
Postoje različita rješenja koja je moguće primijeniti. Stručnjaci kažu da bismo trenutnim djelovanjem na smanjenju zagađivača mogli usporiti porast kratkoročnog globalnog zagrijavanja za čak 0,6 ° C do 2050. Globalnim procjenama istaknuta je jasna agenda za postizanje ovog cilja poboljšanjem pristupa čistoj energiji, poboljšanjem transportnih goriva, smanjenjem emisija vozila i kontrolom curenja metana iz proizvodnje fosilnih goriva i poljoprivrede, između ostalog.
Postoje i pozitivne prakse na lokalnom nivou. Zagađenje vazduha u Pekingu znatno je opalo tokom proteklih 20 godina zahvaljujući poboljšanoj energetskoj efikasnosti i boljoj kontroli emisija vozila i uglja. Kombinacija ulaganja u monitoring, političke inovacije i saradnja između regulatornih i naučnih zajednica u Mexico City-u pomogla je dijagnosticirati zagađenje metropolitanskog područja i smanjiti ga od 1990-ih godina do danas.. Američki Zakon o čistom zraku odgovoran je za smanjenje ozona za 22%, a PM 2,5 za 40% između 1990. i 2017. godine, što pokazuje da kontinuirani napori u borbi protiv zagađenja zraka rezultiraju znatno čišćim zrakom.
Programi Zakona o čistom vazduhu snizili su nivo šest uobičajenih zagađivača – PM čestica, ozona, olova, ugljen-monoksida, azot-dioksida i sumpor-dioksida – kao i brojnih toksičnih zagađivača. Iskustvo sa Zakonom o čistom zraku od 1970. godine pokazalo je da zaštita javnog zdravlja i izgradnja ekonomije mogu ići ruku pod ruku.
Nema razloga da ne očistimo zrak i svi bismo trebali imati udjela u tome. Čist zrak je resurs koji utiče na naše zdravlje, klimu, sigurnost hrane i još mnogo toga. Moramo naći načina da bolje i kvalitetnije upravljamo ovim resursom.
Smanjenje zagađenja vazduha poboljšava prinose usjeva kao i drvne građe, što je direktna korist za dobrobit industrije. Niži nivo zagađenja vazduha znači manju štetu po zdravlje ekosistema kao i po zdravlje čovjeka.
