Prazne školske klupe ne smiju postati norma

Iako se često govori o kvaliteti školovanja i osnovnih uslova za odvijanje nastave, mnogo veći izazov pred nastavnim kadrovima, roditeljima i u konačnici školarcima širom Bosne...

Iako se često govori o kvaliteti školovanja i osnovnih uslova za odvijanje nastave, mnogo veći izazov pred nastavnim kadrovima, roditeljima i u konačnici školarcima širom Bosne i Hercegovine jeste napuštanje obrazovanja. Nažalost, zbog nedovoljnih kapaciteta institucija, teško je doći do tačnih podataka o uzrocima i tačnom broju djece koja napuštaju obrazovanje. U današnjem vremenu, nedostatak obrazovanja, naročito osnovnog, značajno škodi daljem psihološkom, društvenom i ekonomskom razvoju pojedinca, stoga su mladi koji napuštaju obrazovni sistem iznimno ranjiva grupa.

Pravo na obrazovanje djece je zaštićeno, a u Ustavu Bosne i Hercegovine je  navedeno da sva djeca imaju pravo na kvalitetno i pristupačno obrazovanje. Prepoznavši zabrinjavajuće trendove sve većeg izostanka učenika iz školskih klupa na području Unsko-sanskog kantona, Tuzlanskog kantona, Brčko distrikta, Bijeljine i regiona Banja Luke, projekat Bright4All Osnovno pravo na obrazovanje za svu djecu u Bosni i Hercegovni kojeg je podržala Evropska unija, kroz trogodišnje aktivnosti nastojao je istražiti razloge ranog napuštanja školovanja te ponuditi preporuke i konkretne smjernice za preventivno djelovanje u lokalnim zajednicama.

„Svi pričaju o fenomenu ranog napuštanja školovanja, ali nažalost nemamo tačnih podataka za područje Bosne i Hercegovine. Ne postoje sistemska rješenja praćenja niti adekvatan preventivni odgovor kada djeca napuste školovanje ili kada uopće nisu ni bila upisana,“ ističe Aida Ivković iz Save the Children ureda za sjeverozapadni Balkan.

Kako mladi doživljavaju obrazovanje, koliko su zadovoljni te kakav je odnos nastavnika i porodice prema obrazovnom sistemu bili su povodi sveobuhvatnog istraživanja provedenog u saradnji sa djecom – učenicima osnovnih i srednjih škola i djecom koja ne idu u školu, stručnjacima iz oblasti  obrazovanja, socijalne zaštite i policije, kako bi se dobili što tačniji podaci o razlozima napuštanja školovanja i mogućeg preventivnog djelovanja. „Bitno je naglasiti da je projekat fokusiran na ukazivanje na nadostatak sistemskih rješenja za pravovremeno i adekvatno djelovanje u slučaju napuštanja školovanja i rukovođeni time i rezultatima istraživanja krenuli smo u razvijanje lokalnih referalnih mehanizama za djelovanje profesionalaca u slučaju napuštanja školovanja,“ napominje Ivković.

Važnost lokalne zajednice te adekvatni mehanizmi i djelovanje profesionalaca su neophodni da bi se zaštitila osnovna prava djeteta. Obrazovne institucije su podržale aktivnosti projekta te je jedan od najvećih konkretnih uspjeha usvajanje Protokola o postupanju i djelovanju u slučaju napuštanja školovanja u Unsko-sanskom kantonu. „Taj Protokol je obavezujući za područje USK i što je jako bitno naglasiti, Ministarstvo za obrazovanje USK je preuzelo na sebe ulogu praćenja realizacije i evaluaciju uspjeha,“ kaže Ivković te dodaje da su na druge dvije projektne lokacije, u Brčko Distriktu i Bijeljini također razvijeni lokalni referalni mehanizmi.

Lokalni referalni mehanizmi se zasnivaju na multidisciplinarnom pristupu, što podrazumijeva da profesionalci, uključujući nastavno osoblje, socijalne radnike te predstavnike policije i zdravstvenih institucija iz lokalne zajednice sada imaju razvijene načine postupanja i međusobne koordinacije i komunikacije kako bi se skratilo vrijeme potrebno za identifikaciju djeteta koje je napustilo školovanje i kako bi se dijete što prije vratilo u školske klupe.

„U Brčkom je urađen Protokol o saradnji između institucija i nevladinih organizacija, tako da smo na samom početku istraživanja, imali sedamdesetak djece koja nisu pohađali školu, a po godinama su sazreli za upis. Danas niko od te djece koju smo obišli na početku nije van nastavnog procesa,“ naglašava Damir Radenković, direktor NVO Vermont, partnera na projektu.

Kroz saradnju sa lokalnim zajednicama, nevladinim organizacijama i roditeljima, svi učesnici projekta su radili na ostvarenju zajedničkog cilja, da se djeca što prije upišu u školu, a ona koja nisu upisana vrate u sistem obrazovanja. Referalni mehanizmi su kroz trajanje projekta već uspjeli ostvariti značajne rezultate u lokalnim zajednicama, naročito na području Brčko distrikta i Bijeljine gdje je dobra komunikacija dala najveći pomak.

Kako navodi Perica Ivanek, pedagog u Srednjoj poljoprivredno-medicinskoj školi u Brčko distriktu, procenat učenika koji napuštaju obrazovanje nikako nije zanemariv, imajući u vidu da se govori o stotinjak učenika na četiri srednje škole koji u toku jedne školske godine napuste obrazovanje. „Same škole, kao dio obrazovnog sistema teško mogu rješavati ove probleme i shodno tome je neophodan multidisciplinarni pristup rješavanju ovih problema,“ naglašava Ivanek.

Projekat Bright4All je u pilot zajednicama uspio ostvariti značajne i konkretne rezultate. Razgovarajući s najmlađima i kada oni sami kažu da žele ostati u školi jer žele postati policajci, doktori, naučnici, učitelji, jasno je da je potreban predan rad lokalne zajednice kako bi se osigurala budućnost te djece. Ako  izostane podrška porodice, obrazovnog sistema i lokalne zajednice, prazna stolica koja ostaje u učionici uzrokuje mnogo ozbiljnije dugoročnije posljedice za život mlade osobe.