Zelena poljoprivreda za održivu budućnost

Mnogo je definicija održivog razvoja koje se mogu tumačiti na različite načine , međutim  svakoj je definiciji zajednički termin ravnoteža, koji upućuje na “zadovoljavanje potreba sadašnji...

Mnogo je definicija održivog razvoja koje se mogu tumačiti na različite načine , međutim  svakoj je definiciji zajednički termin ravnoteža, koji upućuje na “zadovoljavanje potreba sadašnjih generacija, bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe”. Ako ljudska populacija nastavi da raste, biće neophodno povećanje proizvodnje hrane. Održiva poljoprivreda pruža potencijalno rešenje koje će omogućiti da poljoprivredni sistemi omoguće prehranu za rastuću populaciju u promjenjivim uslovima okoliša. Kroz održivu poljoprivredu se nastoje integrisati tri glavna aspekta kako bi ona bila što efikasnija i nanosila manje štete po okoliš. To su: ekonomski, ekološki i socijalni. ODRŽIVA POLJOPRIVREDNA PROIZVODNJA JE NASTALA KAO POTREBA DA SE OSMISLE NAČINI POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE KOJI NE DEGRADIRAJU PRIRODNE RESURSE, A KOJI ISTOVREMENO DONOSE VISOKE PRINOSE I PRIHODE POLJOPRIVREDNIM PROIZVOĐAČIMA. Pojam održive poljoprivrede se može definisati kao integrisani sistem biljnih i stočarskih proizvodnih praksi koji dugoročno zadovoljavaju potrebe ljudi za hranom, čuvaju kvalitet životne sredine i prirodnih resursa, imaju visoku ekonomsku vrednost i unaprijeđuju kvalitet života farmera, lokalne zajednice i društva u cjelini (FAO).

Svaki učesnik u prehrambenom sistemu, od  uzgajivača, prerađivača hrane, distributera, trgovaca i potrošača, može igrati ulogu u osiguravanju održivog poljoprivrednog sistema. Uzgajivači recimo mogu koristiti metode za unaprijeđivanje zdravlja tla, kao i smanjenje korištenja vode i nivoa zagađenja na farmi. Isto tako, potrošači i trgovci koji se bave održivošću mogu tražiti hranu koja se zasniva na održivom uzgoju – onom koji  promoviše dobrobit radnika na farmi i koji vodi računa o okolišu, ali i istovremeno jača lokalnu ekonomiju.

 Obzirom da je poljoprivreda jedna od najstarijih ljudskih djelatnosti  koja uz pomoć kultivisanih biljaka i domaćih životinja uz ljudski rad iskorištava prirodne izvore (tlo, voda i klima) za dobivanje biljnih i životinjskih proizvoda koji se koriste u prehrani ljudi i životinja te kao sirovine za daljnju preradu, sa povećanjem broja stanovnika i napretkom nauke i tehnologije  vremenom je dolazilo do velikih promjena koje su sa sobom nosile i razne posljedice. U proteklih 20 godina došlo je do promjena u načinu na koji gledamo na hranu, dijelom zahvaljujući globalizaciji, procesima urbanizacije i tehnološkog razvoja, promjenama navika u ishrani, širenju zdravstvenih bolesti, promjenama u pristupu međunarodnim tržištima kako bi se zadovoljile sve veće potrebe u klimatskim promjenama. Osim toga, pandemija COVID-19 naglasila je neophodnost promjena u dosadašnjem sistemu ishrane.

Postoje mnoge vizije o tome kako postići održivu poljoprivredu koja pruža dovoljno hrane i usluga ekosistema za sadašnje i buduće generacije u eri klimatskih promjena, povećanja troškova energije, društvenih nemira, finansijske nestabilnosti i sve veće degradacije okoliša.

Ekološka poljoprivreda je alternativni pristup proizvodnji hrane koji implicira određene društvene odnose te odnose prema prirodi i tehnologiji. Iako konvencionalni način uzgoja hrane u svijetu i dalje prevladava, ekološka poljoprivreda se ubrzano širi, kao praksa zdravijeg življenja, kao strategija preživljavanja ruralnog (a ponegdje i urbanog) stanovništva i kao način života.

Proizvodnja hrane i dalje uzrokuje onečišćenje zraka, vode i tla, pridonosi gubitku biološke raznolikosti i klimatskim promjenama te troši prekomjerne količine prirodnih resursa, dok se znatan dio hrane rasipa. Loša prehrana istovremeno doprinosi pretilosti i bolestima poput raka. Ekološke, ekonomske i sociokulturne dobrobiti ekološke poljoprivrede bi danas, zbog neizmjerne i dubinske devastacije okoliša, trebale biti aktuelnije nego ikad.

Sistem proizvodnje hrane, koji se oslanja na monokulturu, mehanizaciju, pesticide i gnojiva, učinio je hranu obilnom i pristupačnom. Međutim, ekološka i socijalna cijena ovakvog pristupa dovela je do brojnih posljedica: erozije, zagađenja tla i vodnih resursa, gubitka biološke raznolikosti, krčenja šuma, pada porodične privrede, ali i mnogih drugih.

Koncept održive poljoprivrede obuhvata širok raspon tehnika među kojima su organski, slobodni, holistički i biodinamički pristup. Na taj način poljoprivredne prakse oponašaju prirodne ekološke procese – poljoprivrednici minimalizuju obrađivanje površine i korištenje vode, štite plodno tlo sadnjom različitih usjeva iz godine u godinu, integrišu usjeve s ispašom stoke, te izbjegavaju upotrebu pesticida, čime njeguju prisutnost organizama koji kontrolišu štetočine.

Uz sve navedeno, filozofija održivosti širi principe koji podržavaju pravedan tretman radnika na farmi i određivanje cijena hrane, što poljoprivredniku osigurava prihvatljiv prihod.Veza između zdravih ljudi, zdravih društava i zdrave planete postavlja održive prehrambene sisteme u srce Evropskog zelenog plana, strategije održivog i inkluzivnog rasta EU. Osmišljen je da podstakne ekonomiju, poboljša zdravlje i kvalitet života ljudi, te brigu o prirodi.

Prelazak na održivi sistem ishrane može donijeti ekološke, zdravstvene i socijalne koristi, kao i ponuditi pravedniju ekonomsku dobit.

Evropska komisija usvojila je niz prijedloga kako bi klimatske, energetske, transportne i poreske politike EU učinile primjerenim za smanjenje neto emisija stakleničkih plinova za najmanje 55% do 2030. godine, u odnosu na nivoe iz 1990. godine.  Zelena poljoprivreda znači djelovanje zelene agende u politikama poljoprivredno-prehrambenog sistema kako bi se postigla transformacija poljoprivredno-prehrambenog sistema i osigurala sigurnost hrane za sve. To je važan element za transformaciju lokalnih prehrambenih sistema smanjenjem putarine na prirodne resurse, izbjegavanjem degradacije okoliša kroz visoke stope recikliranja i nisku upotrebu vanjskih inputa uz istovremeno smanjenje siromaštva, povećanje sredstava za život i osiguranje prehrambenih potreba kroz održive politike i prakse.