E-otpad: Šta s njim?

Elektronički električni uređaji, od mašina za pranje veša do pametnih telefona su sve veći problem, kako u svijetu tako i na prostoru evropskog kontinenta. Obzirom da se njihovo korištenje iz g...

Elektronički električni uređaji, od mašina za pranje veša do pametnih telefona su sve veći problem, kako u svijetu tako i na prostoru evropskog kontinenta. Obzirom da se njihovo korištenje iz godine u godinu sve više povećava, samim tim ovi uređaji stvaraju velike količine otpada. E-otpad je najbrže rastući tok otpada u EU, a manje od 40% se reciklira. Svijet godišnje proizvede čak 50 miliona tona elektroničkog i električnog otpada (e-otpada), a prema izvještaju UN-a samo 20% ovoga se formalno reciklira.

Obzirom da nisu biorazgradivi i da nemaju sve zemlje mogućnost njihovog recikliranja, odlaganje ovih uređaja ima znatan uticaj na okoliš.  Njihove komponente su doslovno otrovne za okoliš, a  jednom bačeni na deponiju, dospijevaju kroz tlo u podzemne vode, a sagorijevanjem i u zrak.

Elektronički i električni otpad, odnosno e-otpad, čini niz različitih proizvoda koji se puno češće bacaju nakon upotrebe nego što se recikliraju,a najviše se prikupljaju veliki kućanski aparati, poput mašina za pranje veša i električnih peći, koji čine više od polovine sakupljenog e-otpada.Potom slijede IT i telekomunikacijska oprema (prijenosnici, printeri), potrošačka oprema i fotonaponski paneli (video kamere, fluorescentne svjetiljke) i mali kućanski uređaji (usisavači, tosteri).

Sve ostale kategorije, poput električnih alata i medicinskih uređaja, zajedno čine samo 7,2% prikupljenog e-otpada. Manje od 40% cjelokupnog e-otpada u EU se  reciklira, dok je ostalo nesortirano. Praksa recikliranja razlikuje se među zemljama EU. Hrvatska je 2017. godine reciklirala 81% cjelokupnog elektroničkog i električnog otpada, dok je na Malti ta brojka iznosila 21%.

U 2017. godini prikupljeni otpad električne i elektroničke opreme varirao je u državama članicama EU, od 2,4 kg po stanovniku u Rumuniji do 14,1 kg po stanovniku u Švedskoj.

E-otpad je najbrže rastuća vrsta otpada koja se stvara u razvijenim zemljama uglavnom zbog velikog broja ljudi koji posjeduju elektroničke i električne  uređaje i brzine kojom ti uređaji zastarjevaju. Gubitak prirodnih resursa, toksični materijali koji nanose štetu okolišu i količina otpada koji se stvara svake godine primarne su brige vezane za otpad i upravljanje njime. Resursi poput bakra, aluminijuma i zlata mogu se iskopati iz odbačenog  otpada, a zatim se mogu reciklirati ili ponovo koristiti. Kada se e-otpad nepravilno demontira, zagađivači poput olova i žive oslobađaju se iz elektroničkog otpada, a dalje mogu naštetiti zdravlju i životnoj sredini ljudi koji rukuju tim materijalima.

Godišnji proizvedeni e-otpad vrijedi više od 62,5 milijardi američkih dolara, više od BDP-a većine zemalja. U toni e-otpada ima 100 puta više zlata nego u toni zlatne rude što ga svakako čini izuzetno vrijednim za recikliranje. Više od 44 miliona tona elektronskog i električnog otpada proizvedeno je širom svijeta 2017. godine – više od šest kilograma za svaku osobu na planeti. Manje od 20% e-otpada formalno se reciklira, a 80% ili završi na deponijama ili se neformalno reciklira što bi značilo da se  veliki dio ručno odvaja u zemljama u razvoju, izlažući radnike opasnim i kancerogenim tvarima kao što su živa, olovo i kadmij. Sa druge strane e-otpad na deponiji kontaminira tlo i podzemne vode, dovodeći u opasnost sisteme opskrbe hranom i izvore vode.

Prema izvještaju UN-a, pored uticaja na zdravlje i zagađenje, nepravilno upravljanje e-otpadom rezultira značajnim gubitkom oskudnih i vrijednih sirovina, poput zlata, platine, kobalta i elemenata rijetke zemlje. Trenutno 7% svjetskog zlata može biti sadržano u e-otpadu.

Zemlje u razvoju poput Indije i Kine, glavna odredišta e-otpada, izvijestile su o porastu nepovoljnih okolišnih i zdravstvenih uslova zbog nepravilne prakse recikliranja ove vrste otpada. Razvijene zemlje poput Sjedinjenih Država i Japana izvoze e-otpad u zemlje u razvoju, jer je to jeftinija alternativa od osiguranja recikliranja i pravilnog odlaganja u zemlji.

Iako su dugoročni učinci e-otpada još uvijek nepoznati, ova vrsta otpada nesumnjivo  ima određeni negativan uticaj na tlo, vodu i kvalitet zraka. To je najviše iz razloga jer e-otpad sadrži  otrovne materijale i spada u red opasnog otpada zbog opasnih komponenti kao što su živa, kadmij, krom, brom, olovo, arsen, azbest, spojevi silicija, berilija, fosfor itd. Olovo (Pb) – uzrokuje oštećenje centralnog i perifernog živčanog sustava, krvožilnog sustava, bubrega i reproduktivnih organa. Nalazi se u monitorima i tampanim pločicama. Ima dokumentovanu historiju negativnih uticaja na zdravlje, uključujući oštećenje mozga, te je stoga uklonjeno iz mnogih proizvoda. Uvođenje olova u prehrambeni lanac i atmosferu (sagorijevanjem olova) primarni su uzroci zdravstvenih problema kod ljudi. Olovo u okolišu narušava prirodne funkcije sistema vode i tla.  Živa (Hg) – može uzrokovati oštećenja raznih organa uključujući mozak i bubrege, a vrlo je štetna za fetus. Najopasnije je zagađenje vode živom koja se lako taloži u živim organizmima kroz hranidbeni lanac, najčešće preko ribe. Procjenjuje se da se 22% svjetske potrošnje žive koristi u elektroničkoj opremi. Koristi se u termostatima, senzorima, relejima, mobilnim uređajima, baterijama i LCD ekranima. ima toksični utjecaj na zdravlje ljudi i okoliša. Postoji mala količina žive u svakoj kućanskoj sijalici (novi energetski efikasni CFL-ovi),a  ako se te sijalice usitne u okviru procesa prenosa otpada, elementarni oblik žive lako se prenosi u lokalnu sredinu. Jednom na odlagalištu i u kombinaciji s organskim anaerobnim materijama, događa se anaerobna razgradnja koja dovodi do proizvodnje visoko otrovne metil-žive. Kadmij (Cd) – uzrokuje nepovratne posljedice na ljudsko tijelo jer se taloži u bubrezima. Nalazi se u raznim čipovima ili kao stabilizator plastike. Može da prouzrokuje rak kod ljudi. Velikom brzinom razgrađuje tla i narušava njihovo zdravlje, a u slučaju sagorjevanja dospijeva u atmosferu.

E-otpad može štetno djelovati na tlo cijelog regiona. Kako se e-otpad razgrađuje, oslobađa otrovne teške metale. Takvi teški metali uključuju olovo, arsen i kadmij. Kad se ti toksini ispiru u tlo, oni utiču na biljke i drveće koje rastu iz ovog tla, a samim tim mogu dospjeti i u hranu koju ljudi konzumiraju, što može biti uzrok urođenim manama, kao i nizu drugih zdravstvenih problema.

E-otpad koji stanovnici ili preduzeća nepropisno odlažu također stvara toksine koji ulaze u podzemne vode.  Podzemne vode su podloga mnogim površinskim potocima, barama i jezerima. Mnoge se životinje oslanjaju na ove kanale vode za ishranu što znači da ti toksini, poput olova, barija, žive i litija koji se smatraju kancerogenim, mogu izazvati oboljenja kod  životinja kao i kod ljudi te izazvati neravnotežu u planetarnom ekosistemu.

Kada se e-otpad odlaže na deponiju, spalionice ga obično spaljuju na lokaciji. Ovaj proces može osloboditi ugljikovodike u atmosferu, što zagađuje zrak na koji se oslanjaju mnoge životinje i ljudi. Nadalje, ovi ugljovodonici mogu doprinijeti efektu stakleničkih plinova, za koje mnogi naučnici smatraju da imaju vodeći  doprinos u globalnom zagrijavanju.

U nekim dijelovima svijeta izrazito siromašni ljudi tragaju po deponijama za vrijednim e-otpadom kako bi zaradili nešto novca. Ipak, neki od ovih ljudi pale neželjene dijelove poput žica kako bi izvukli bakar, što može dovesti i do zagađenja zraka.

Elektronički i elektronski otpad ispunjeni su istinskim toksičnim materijalima. Kada se ovaj e-otpad ne reciklira i jednostavno baci sa ostalim smećem, na kraju završi na odlagalištu otpada, što znači da su ugroženi i zdravlje ljudi i okoliš.