Ekoturizam za odrzivu buducnost!

Ekoturizam se može nazvati “zelena” ili “alternativna” forma turizma čiji cij je očuvanje okoliša upravljanjem njime na održivi način. Ta održiva forma turizma više pogoduje zemljama u razvoju, nasuprot masovnog turizma koji se vezuje za razvijena područja poput španskih obala, Floride  i dr. Za razliku od masovnog turizma, ekoturizam podrazumijeva putovanja u manjim grupama koje dijele zajedničke interese poput planinarenja, fotografije, posmatranje ptica, biciklizma i sl.  Ekoturizam podrazumjeva odgovoran razvoj i menadžment turizma sa ciljem da se impakt na okoliš i lokalnu zajednicu svede na minimum. Upravo iz tog razloga može se reći da se načela ekoturizma ogledaju u odgovornom odnosu prema zaštiti okoliša, poštivanju lokalne kulture, dobrobiti lokalnih zajednica, očuvanja prirodnih resursa i minimalnog zagađenja.

Generalno, ova vrsta turizma vezana je za udaljenija područja gdje je zabilježena manja gustoća turista I djeluje na osnovnom nivou. Ekoturizam uključuje turizam koji je povezan sa ekologijom  i ekosistemima te su stoga od velikog značaja za njegov razvoj zaštićena područja, rezervati prirode, parkovi za divljač, parkovi šuma i sl., gdje ljudi stiču iskustva iz prve ruke o prirodnom okolišu i važnosti zaštite prirode.

Značajne karakteristike ekoturizma mogle bi se svrstati u četiri grupe:

1.       planiranje i kontrola turističkog razvoja kako bi se uklopio u lokalne uvjete,
2.       povećanje uključenosti i kontrole lokalnih ili regionalnih zajednica,
3.       primjerenost lokalnom području,
4.       balans između konzervacije i razvoja, te između okoliša i ekonomije.

U područjima koja su značajna za razvoj ekoturizma , često se može naići na konflikt između omogućavanja potpunog pristupa i pružanja turističkih sadržaja sa očuvanjem pejzaža, biljaka i životinja tog područja. Drugi čest konflikt je između lokalnog stanovništva koje želi koristiti resurse za svoje benefite prije nego za benefite životinja recimo ili zaštite prirode općenito.

Svijest o posljedicama masovnog turizma na okoliš, kulturu i ekonomiju  sa svojom visokom potrošnjom i zanemarivanjem lokalnih zajednica, bio je veliki poticaj rastu ekoturizma. Od 1980-ih godina bilježi se njegov dramatičan porast i sada čini oko 7% svjetskog turističkog tržišta. Projekcije Svjetske turističke organizacije ukazuju da će se broj ekoturista značajno povećati u narednim godinama i to naročito u Evropi. Unatoč činjenici da ekoturizam ima blaže posljedice po okoliš, većina turista ipak mora putovati avionom do određene destinacije. Posljedice tih putovanja po okoliš se ogledaju u emisijama gasova i količini buke, posebno prilikom polijetanja i slijetanja, zatim u količini stakleničkih gasova, uključujući CO2, ozon i metan.

Bosna i Hercegovina ima odlične predispozicije za razvoj ekoturizma prvenstveno zbog prirodnih resursa, a potom i zbog svog geografskog položaja. Razvojem željezničkog i cestovnog saobraćaja, privukli bi brojne turiste iz Evrope, posebno mlađe koji sve češće biraju destinacije za odmor koje su benigne za okoliš i prirodu.  Važan segment ekoturizma je i organski uzgoj, koji također potiče razvoj lokalnih zajednica pružajući im ekonomsku dobit od prodaje takvih proizvoda. Raznolikost prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda kao što su proizvodi životinjskog porijekla (meso, mlijeko i sir), organskog voća i povrća, ljekovitog, aromatičnog i začinskog bilja doprinosi boljim i kvalitetnijim uslugama. Na Nišićima npr. se uzgajaju ljekovito bilje, žitarice i povrće , te se prave eterična ulja, čajevi, prirodne kreme, sapuni i različita brašna. Brojne su mogućnosti za razvoj ekoturizma u BIH, a ekoturizam bi u teoriji trebao održavati resurse o kojima ovisi turizam, jer kada se premaši nosivi kapacitet nekog područja, degradacija okoliša je gotovo neizbježna.

U skladu sa principima ekoturizma u BiH bi bilo neophodno  ulagati u razvoj lokalne zajednice, odnosno u smještaj, održavanje prirode-sprečavanje i sanaciju požara, odlaganje otpada, sprečavanje ilegalne gradnje, zatim u infrastrukturu, marketing, podsticaje, kadrove, kvalitet proizvoda, suzbijanje sive ekonomije i sl. Takođe, neophodno je smanjiti negativni uticaj na prirodu koji je mnoga mjesta u velikoj mjeri degradirao. Mnoga turistička mjesta su zbog nepromišljenog djelovanja čovjeka izgubila svoju prirodnu vrijednost, što je u suprotnosti sa principima ekoturizma.