Evropa 2050: Klimatski neutralan kontinent

Klimatske promjene i degradacija okoliša veliki su izazov, kako Evropi tako i svijetu.  Kako je u pitanju egzistencija, da bi prevladala ove izazove, Evropa se uhvatila u koštac sa njima i zaključ...

Klimatske promjene i degradacija okoliša veliki su izazov, kako Evropi tako i svijetu.  Kako je u pitanju egzistencija, da bi prevladala ove izazove, Evropa se uhvatila u koštac sa njima i zaključila da je neophodna nova strategija rasta koja će transformisati Uniju u modernu, resursno efikasnu i konkurentnu ekonomiju u kojoj do 2050. godine nema neto emisije stakleničkih plinova, a ekonomski rast je odvojen od upotrebe resursa . Upravo jedna takva strategija je Evropski zeleni plan. Ideja je  postizanje održivosti ekonomije EU kroz smanjenje  emisije, poboljšanje stanja prirodnog okoliša, zaštite divljih životinja, stvaranja  novih ekonomskih  mogućnosti i poboljšanja kvaliteta života svih građana.To se može učiniti pretvaranjem klimatskih i ekoloških izazova u mogućnosti, čineći tranziciju pravednom i inkluzivnom za sve.

Namjera je da Evropa postane do 2050.godine prvi klimatski neutralan kontinent, te da se potakne ekonomija, poboljša zdravlje i kvaliteta života, zaštiti priroda, te da u konačnici svi građani imaju korist od toga. Plan navodi potrebne investicije i dostupne alate za finansiranje. Objašnjava kako osigurati pravednu i inkluzivnu tranziciju. Kako bi EU postala klimatski neutralna do 2050. godine predložen je i evropski klimatski zakon kako bi se ta politička opredijeljenost pretvorila u zakonsku obavezu.

Postizanje tog cilja zahtijevaće djelovanje svih sektora  ekonomije, uključujući ulaganje u ekološki prihvatljive tehnologije , podršku industriji za inovacije, uvođenje čistijih, jeftinijih i zdravijih oblika privatnog i javnog prijevoza, dekarbonizaciju energetskog sektora osiguravajući da zgrade budu energetski efikasnije, rad sa međunarodnim partnerima na poboljšanju globalnih ekoloških standarda

Svaki od ovih segmenata imaju svoj poseban značaj  i svoje vlastite ciljeve koji mogu dovesti do održivosti same ekonomije.

Energija: Proizvodnja i upotreba energije emituju više od 75 % stakleničkih gasova, tako da je jedan od osnovnih ciljeva dekarbonizirati energetski sektor.

Zgrade: 40% naše potrošnje energije je zbog nezaštićenih zgrada. Potrebno ih je obnoviti kako bi pomogli ljudima da smanje račune za energiju i kako bi se smanjila potrošnja energije.

Industrija: Evropska industrija koristi samo 12% recikliranih materijala. Od velikog značaja bi bila podrška industriji u inovacijama kako bi postali globalni lideri u zelenoj ekonomiji.

Mobilnost: Transport predstavlja 25% naših emisija tako da su neophodni  čisti, jeftiniji i zdraviji oblici privatnog i javnog transporta.

Evropski zeleni plan poboljšat će dobrobit i zdravlje građana i budućih generacija (čišći zrak, tlo i voda, manje otpada- 3R, zdravija hrana, manje pesticida i fertilizatora, čista energija, više ekološki prihvatljivih proizvoda u prodavnicama, renovirane fasade domova, škola i bolnica, bolje alternative za javni transport, više mjesta za punjenje e-automobila, bolje zdravlje za sadasnje i buduce generacije. Kako bi se ti ciljevi postigli EU će takođe pružiti finansijsku podršku i tehničku pomoć onima koji su pogođeni prelaskom ka zelenoj ekonomiji, što predstavlja Mehanizam pravedne tranzicije. Pomoći će u mobilizaciji najmanje 100 milijardi eura u periodu od 2021. do 2027. godine u najugroženijim regijama.

Evropska unija već je postigla zavidne rezultate u smanjenju emisija stakleničkih plinova uz istodobno održavanje ekonomskog rasta. Emisije su 2018. godine bile 23 % niže nego 1990., dok je BDP Unije porastao za 61 % u istom razdoblju.

Gotovo svi Europljani (95 %) misle da je zaštita okoliša važna, a njih 77 % smatra da zaštita okoliša može potaknuti privredni rast. Rezultati istraživanja Eurobarometra o stavovima građana EU-a o okolišu potvrđuju široku javnu podršku zakonodavstvu u području okoliša na nivou EU-a i ideji da EU treba finansirati ekološki prihvatljive aktivnosti.

Klimatske promjene, uticaji zagađenja zraka i buke na životnu sredinu i ljudsko zdravlje također su i dalje zabrinjavajući. Izloženost sitnim česticama odgovorna je za oko 400 000 slučajeva preranih smrti u Evropi svake godine, što neproporcionalno pogađa zemlje centralne i istočne Evrope. Takođe raste zabrinutost zbog opasnih hemikalija i rizika koji oni predstavljaju. Gledajući naprijed, izgledi za smanjenje rizika po zdravlje u vezi sa okolišem, poboljšali bi se boljom integracijom okoliša i zdravstvenih politika.

Postizanje europske vizije s niskim udjelom ugljika i održivosti još je uvijek moguće. Izvještaj navodi sedam ključnih područja u kojima je potrebna hrabra akcija kako bi se Evropa vratila na pravi put da postigne ciljeve i ambicije 2030. i 2050. godine.

1. Shvatanje neispunjenog potencijala postojećih ekoloških politika.
2. Prihvatanje održivosti kao okvira za kreiranje politike.
3. Vođenje međunarodne akcije ka održivosti.
4. Poticanje inovacija u cijelom društvu
5. Povećanje investicija i preusmjeravanje finansijskog sektora na podršku održivim projektima i preduzećima.
6. Upravljanje rizicima i osiguravanje socijalno pravedne tranzicije.
7. Ulaganje u obrazovanje i vještine.

Zapadni Balkan je jedna od regija u Evropi koja je najviše pogođena uticajima klimatskih promjena i predviđa se da će se ovaj trend nastaviti, s procjenama povećanja  temperatura  za 1,7 – 4,0 ° C, pa čak i preko 5,0 ° C do kraja stoljeća, ovisno o globalnim naporima u smanjenju emisija stakleničkih plinova.

Prema istraživanju EU 93% građana EU smatra da su klimatske promjene ozbiljan problem. Slična anketa sprovedena na zapadnom Balkanu 2019. godine otkrila je da samo 65% stanovništva regije klimatske promjene smatra prijetnjom.

Kako je ugalj i dalje važan za energetski sektor zapadnog Balkana, a učestvuje sa oko 70% u proizvedenoj električnoj energiji u regiji, a u nekim zemljama čak 97% biće neophodan drugačiji odnos i drugačije politike.  Polovina ukupnih emisija stakleničkih plinova dolazi od vađenja i prerade resursa. Nemoguće je  postići cilj klimatske neutralnosti bez prelaska na potpuno kružnu ekonomiju.  Da bi se to postiglo, treba poduzeti mjere za rješavanje čitavog životnog ciklusa proizvoda, od dizajna i proizvodnje do potrošnje, popravke, ponovne upotrebe, recikliranja i vraćanje resursa u ekonomiju. Sprečavanje stvaranja otpada je ključno, ali kad se otpad stvori, treba ga transformirati u visokokvalitetan  resurs. Stvaranje otpada na zapadnom Balkanu u posljednjih se godina kontinuirano povećava zbog ekonomskog razvoja i povećane potrošnje, koja je trenutno oko 1000kg / stanovniku. Iako je to još uvijek niže od prosjeka EU od 1700 kg / stanovniku, vrlo niske stope recikliranja (ispod 3%, u poređenju sa prosjekom EU od 44%) rezultiraju većim količina otpada po glavi stanovnika koji se ne reciklira.

Zapadni Balkan će morati primijeniti efikasno odvajanje i prikupljanje otpada i to u najmanju ruku papira, zatim  metala, plastike, stakla i bio-otpada, koji su ključni za kvalitetno recikliranje i uspostavu  ekonomskih poticaja za smanjenje stvaranja otpada (npr. sheme bacanja) i bolji tretman otpada (npr. naknade za odlagalište / spaljivanje), kao i efikasne proširene šeme odgovornosti proizvođača.

Zbog loših praksi upravljanja otpadom, rijeke u regionu zapadnog Balkana nose nesrazmjerno puno otpadaka do Jadranskog i do drugih mora čijim slivovima one pripadaju.

Još jedan od velikih problema  je zagađenje vazduha na zapadnom Balkanu, koje  ostaje jedno od najviših u Evropi i ima direktan uticaj na zdravlje. Vrlo visoke koncentracije finih čestica su uglavnom povezane sa emisijama od industrijskih postrojenja, grijanjem u domaćinstvima i saobraćajem. Štaviše, zagađenje nije samo lokalnog karaktera, ono u dosta slučajeva poprima i prekogranični karakter.

Zapadni Balkan dom je nekih od posljednjih netaknutih rijeka kontinenta, ali njihova zaštita ostaje izazov. Regija predstavlja 17% populacije Sliva rijeke Dunav i 8,5% njegove površine. U ruralnim područjima postoji visok udio stanovništva (30 do 50%) sa samo osnovnim sanitarnim čvorovima i sakupljanjem otpadnih voda, dok u urbanim područjima  sa sakupljanjem otpadnih voda kanalizacionim mrežama dolazi do njihovog ispuštanja  uglavnom neočišćenog.  Rizik od ispuštanja nitrata i pesticida u podzemne vode takođe mora biti strogo kontrolisan kako ovi ne bi dospjeli putem vode i u hranu.

Jedinstveni izazov za rijeke u regiji je i nagli porast hidroenergetskog kapaciteta u cijeloj regiji, čak četvorostruki između 2015. i 2017. godine, imajući značajan ekološki i socijalni uticaji, kako u zemljama regiona, tako i na širem regionalnom nivou. Prekogranična saradnja u vodama često je politički osjetljivo pitanje, posebno gdje vodena tijela pokazuju pad nivoa vode uslijed klimatskih promjena ili pogoršanje kvaliteta vode nizvodno od rijeka.

Erozija tla ili degradacija upotrebe zemljišta smatra se problemom u mnogim planinskim područjima

područja zapadnog Balkana. Sve to zajedno ima uticaja kako na zdravlje tako i na ekonomiju u cjelini, a  dugoročno gledano, samo u segmentu poljoprivrede i proizvodnje hrane, za prelazak na održivi prehrambeni sistem, zemlje zapadnog Balkana morat će transformisati ne samo svoj primarni proizvodni sektor, već i prerađivački sektor hrane i promovisati održivu potrošnju hrane.

Kao regija s bogatstvom staništa i vrsta, uključujući niz važnih endemskih  vrsta, zapadni Balkan ne bi trebao uložiti veliki napor da zaštiti biološku raznolikost i usluge ekosistema, uključujući  i usklađivanje sa zakonodavstvom EU.

Evropski zeleni plan obuhvata sve sektore privrede, a posebno saobraćaj, energetiku, poljoprivredu, održavanje i gradnju zgrada, te industrije kao što su proizvodnja čelika, cementa, hrane, tekstila i hemikalija.

Ukratko, to je način da se pojača efikasno korištenje resursa prelaskom na čistu, kružnu ekonomiju i da se obnovi biodiverzitet i smanji zagađenje.