Zelene vještine za održivost
Jedan od pojmova koji obilježava savremeni svijet je održivost. Opće prihvaćena definicija održivosti je „razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije bez ugrožavanja sposobnosti budu...
Jedan od pojmova koji obilježava savremeni svijet je održivost. Opće prihvaćena definicija održivosti je „razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe.“
Šteta koju je čovjek do sada prouzrokovao na planeti je ogromna i neophodno je djelovati u pravcu njenog zaustavljanja i u najmanju ruku smanjenja. Da bismo održali kvalitetan okoliš, potreban nam je čist zrak, netoksična voda, obnovljivi izvori energije, stabilna klima i upravljanje „zelenim“ otpadom, a kako bismo budućim generacijama ostavili bolji svijet, održivost planete mora započeti od ranog doba.
Paralelno sa međunarodnom raspravom i pregovorima o klimatskim promjenama u cilju postizanja održivog razvoja, pomak prema takozvanoj „zelenoj ekonomiji“ dobija zamah. Uz pojam „zelena ekonomija“ usko su vezani i pojmovi „zelena zanimanja“ i „zelene vještine“, a svi ti pojmovi imaju za cilj održivost.
Budućnost održivog razvoja na području Evropske unije, prepoznata je kroz nešto što je predstavljeno u „Evropskom zelenom planu“ koji za cilj ima prvenstveno poboljšanje blagostanja. Jedna od vodilja je učiniti Evropu klimatski neutralnom do 2050. godine i zaštititi prirodno stanište. To bi moglo donijeti veliku korist kako za ljude, tako i za planetu i ekonomiju. Ta nova strategija razvoja otvara i mogućnosti za sasvim nova zanimanja.
Za uspješan razvoj novih tzv „zelenih zanimanja“ neophodne su zelene vještine, odnosno znanja i sposobnosti za izvođenje i rješavanje problema u zelenim zanimanjima. One uključuju način razmišljanja, znanje, sposobnosti i stavove koje pojedinac ima da živi, radi, razvija i podržava održivo okruženje.
Da bi EU postala klimatski neutralna države članice namjeravaju provoditi niz inicijativa koje će zaštititi okoliš i potaknuti zelenu ekonomiju.
Sam prelazak na dekarboniziranu ekonomiju nije samo bitan za zaustavljanje klimatskih promjena, već je i pokretač ekonomskog rasta s potencijalom da stvori milione „zelenih“ radnih mjesta. Takva radna mjesta su usmjerena direktno na zaštitu okoliša. Obzirom na to da bi se globalne emisije stakleničkih gasova trebale smanjiti za 7,6% godišnje između 2020. i 2030. godine kako bi se postigao cilj Pariškog sporazuma o ograničavanju globalnog zagrijavanja na 1,5 ° C ili 2,7% godišnje da se ograniči na 2 ° C u skladu s tim potrebno je ubrzati tranziciju ka dekarboniziranoj ekonomiji koja poštuje okoliš. Takva tranzicija ne samo da može zaustaviti klimatske promjene, već i postati pravi pokretač rasta stvaranjem brojnih zelenih radnih mjesta u velikom broju sektora, nešto što se posljednjih nekoliko godina događalo kako u bogatim tako i u ekonomijama u razvoju .
Čak i ako su sve obveze iz Sporazuma ispunjene, naučnici predviđaju da će temperature porasti za 3,2 ° C do kraja stoljeća, sa sve većom učestalošću i intenzitetom klimatskih pojava koje su posljednjih godina razorno djelovale na planeti.
U Programu Ujedinjenih nacija za okoliš (UNEP) „zeleni poslovi“ su definisani kao “radna mjesta u poljoprivredi, proizvodnji, istraživanju i razvoju, administrativnim i uslužnim djelatnostima usmjerenim na značajno očuvanje ili vraćanje kvaliteta okoliša”. Drugim riječima, poslovi u zaštiti okoliša su oni usmjereni na zaštitu i promociju okoliša ili oni koji u svakom trenutku uzimaju u obzir uticaj na zdravlje planete i nastoje smanjiti negativnosti tih uticaja. Prema Međunarodnoj organizaciji rada ova vrsta posla povećava efikasnu potrošnju energije i sirovina, te samim tim ograničava emisije stakleničkih plinova, minimizira otpad i zagađenje, štiti i obnavlja ekosisteme i u velikoj mjeri doprinosi prilagođavanju na klimatske promjene.
Još jedna korist od zelenih radnih mjesta je njihov učinak na globalnu ekonomiju. Ako se ništa ne promijeni, rast budućeg zapošljavanja neće biti dovoljan da zadovolji rast radne snage u zemljama u razvoju. Međutim, “promjene u proizvodnji i korištenju energije koje bi vodile ka postizanju cilja od smanjenja temperatura za 2 ° C, mogu dovesti do stvaranja oko 18 miliona radnih mjesta u svjetskoj ekonomiji”, kao što navode u izvještaju iz 2018. godine.
Za sve to je izuzetno važna takav koncept kružne ekonomije koja uključuje ponovnu upotrebu, popravak ili recikliranje, povećavajući održivu proizvodnju i potrošnju te samim tim stvaranje zelenih radnih mjesta. Osim smanjenja otpada, kružna ekonomija će dovesti do uštede energije i doprinijeće sprečavanju nepovratnih šteta u pogledu klime, biološke raznolikosti i onečišćenja zraka, tla i vode uzrokovanih našim iskorištavanjem resursa brzinom većom nego što ih planeta može zamijeniti.
Stvaranje zelenih radnih mjesta, uključivat će širu upotrebu energije iz obnovljivih izvora, rast električnih vozila i izvođenje građevinskih radova za postizanje energetske efikasnosti u zgradama.
Kao posljedica dekarbonizacije ekonomije i razvoja zelene ekonomije stvorit će se profesije budućnosti, s postojećim radnim mjestima prilagođavajući se novoj zelenoj stvarnosti. Sektori s najviše potencijala za stvaranje zelenih radnih mjesta su energetika, poljoprivreda, dizajn, transport i turizam.
Zelena radna mjesta donose korist i ekonomiji i okolišu, a uključuju sve, od energije do dizajna i hrane. Tako naprimjer u velikim gradovima moguće je razvijati i dizajnirati tzv zelene krovove recimo za uzgoj hrane za potrebe lokalnih restorana, zbog smanjenja korištenja pesticida, zbog poboljšanja urbanog okruženja izolacijom zgrada od gubitka energije, upravljanja padavinskim vodama, poboljšanja kvalitete zraka i obezbjeđivanja mjesta za rekreaciju.
Veoma značajna su i zanimanja poput naučnika koji se bave iznalaženjem rješenja za okolišne probleme izazvane zagađenjem zraka, vode i sl. Stručnjaci koji rade u pogonima za reciklažu i odvajanje otpada, tehničari na instaliranju, održavanju i popravci solarnih panela, dron inžinjeri koji prikupljaju podatke sa nepristupačnih lokacija u šumarstvu, vodoprivredi i općenito okolišnom menadžmentu , zatim IT stručnjaci koji održavaju i poboljšavaju proizvodnju i raspodjelu struje, su takođe potencijalna zelena zanimanja. Na području EU samo 12% industrije koristi reciklirane materijale, te je neophodno inovacijama uticati kako bi postali globalni lideri u zelenoj ekonomiji.
Upravljanje otpadom nudi kroz centre za reciklažu niz zelenih zanimanja jer je korist od recikliranja višestruka. Recikliranjem jedne aluminijumske limenke uštedi se 90% energije potrebne za proizvodnju nove. Recikliranjem 1 kg papira umjesto odlaganja na deponije izbjegava se gotovo 1 kg emisije CO2, kao i emisije metana.
Transport je takođe veoma značajna zelena kategorija radnih mjesta jer se od automobilske industrije recimo, očekuje smanjenje potrošnje fosilnih goriva. Transport u EU trenutno emituje četvrtinu stakleničkih gasova i zato se smatra da bi povećanjem broja električnih vozila moglo doći i do veće potrebe i potražnje ljudi koji bi radili na njihovom održavanju. Ipak, električni automobili, mogu biti zeleni jedino u slučaju da se napajaju čistijim alternativnim izvorima energije poput vjetra i sunca.
Evropsko udruženje za energiju vjetra izvještava da je 6,3 posto električne energije u EU vjetar stvorio 2011. godine, a svakako je u porastu do danas.
Dva sektora koji imaju veliki potencijal za razvoj zelene ekonomije u BiH su poljoprivredni sektor i turizam.
Ono što bi se moglo uraditi na nekom mikro nivou je „zeleni“ odnos koji može donijeti veliku korist preduzećima, što bi trebalo biti ključno za njihovu strategiju oporavka od koronavirusa. Ukoliko je poslovanje ekološki prihvatljivo, ne samo da donosi korist okolišu, već može uštediti i novac preduzeću. Ekološki prihvatljivo poslovanje može se provoditi na slijedeće načine: korištenjem proizvoda koji smanjuju oslanjanje na prirodne resurse (npr. rezervoari za kišnicu, solarni sistemi tople vode), korištenjem proizvoda izrađenih od recikliranog materijala (npr. kancelarijski materijal od reciklirane plastike, namještaj od reciklirane gume), promjenama svojih poslovnih aktivnosti ukoliko je to moguće (npr. smanjiti putovanje avionom održavanjem konferencijskih poziva umjesto međudržavnih sastanaka).
Međutim sve to ne bi imalo smisla bez obučenih stručnjaka koji nadgledaju i analiziraju naš uticaj na svijet oko nas i prirodne resurse o kojima u konačnici svi u velikoj mjeri ovisimo, kako zbog bogatstva tako i zbog zdravlja. Stoga da bismo dostigli nivo održivosti koji priželjkujemo neophodno je raditi na osposobljavanju ljudi paralelno sa razvojem ekonomije.
