Ruanda: Život bez plastike

Ruanda je država bez izlaza na more, koja je smještena u Jezerskoj regiji središnje Afrike, uz Veliku rasjednu dolinu. Površinom je duplo manja od Bosne i Hercegovine, a ima prema procjenama [&he...

Ruanda je država bez izlaza na more, koja je smještena u Jezerskoj regiji središnje Afrike, uz Veliku rasjednu dolinu. Površinom je duplo manja od Bosne i Hercegovine, a ima prema procjenama oko 13 miliona stanovnika, što je 4 puta više od populacije BIH. Jedna je od najgušće naseljenih zemalja u Africi , a rat koji je tamo bio od 1993. godine razjedinio je zemlju i pretvorio tada u jednu od najsiromašnijih zemalja svijeta. Iako je u prošlosti asocijacija na ovu državu bila genocid, danas je to ekonomski razvoj.

Uz ekonomski razvoj Ruanda je postajala i jedna od najčišćih zemalja svijeta. U 2008. godini vlada Ruande je donijela zabranu upotrebe plastičnih kesa. Zakon je zabranio proizvodnju, uvoz, upotrebu i prodaju nebiorazgradivih polietilenskih vrećica. Zabrana uključuje strogu kontrolu granica i novčane kazne za svakoga ko koristi plastične kese.  Kao jedna od prvih zemalja na svijetu za zabranu plastičnih kesa, Ruanda je postavila primjer u rješavanju zagađenja plastikom nakon što je korištenje plastičnih kesa prouzrokovalo niz problema u poljoprivredi, kontaminirajući vodu, ubijajući ribu i izazivajući zagađenje općenito.

Problem sa plastičnim otpadom u Ruandi nije bio toliko vezan za količine, koliko za loše upravljanje otpadom. U nedostatku boljih načina za sakupljanje i tretiranje plastike, kese su odlagane svugdje. 2004. godine  Ministarstvo okoliša je izdalo naredbu o zabrani plastike ciljano prema proizvođačima, distributerima i trgovcima, od upotrebe kesa, međutim bez adresiranja konzumenata ovo se pokazalo neefikasno. Uzevši sve to u obzir, vlada je zatim pokrenula  niz medijskih kampanja za podizanje svijesti javnosti, konsultovala zainteresirane strane i jačala lokalne samouprave. U 2008. godini, kada je novi zakon usvojen, stanovnici Ruande su bili spremni prihvatiti svijet bez plastike, posebno zahvaljujući edukativnoj kampanji o štetnom uticaju plastike na ljudsko zdravlje i okoliš. Nisu stali na plastičnim kesama, nego su nastavili i sa zabranama plastičnog pakovanja.

Kako bi proveli zabranu plastike, odabrali su veliki broj instrumenata politike bez čega to ne bi bilo moguće. Naprimjer informativne mjere koje su promovisale okolišno prihvatljive alternative i stimulisale industriju da promijeni taktiku, regulatorne mjere koje su uključivale zabranu i prijetnju zatvora, kao i obvezno skupljanje, te novčane kazne. Firmama koje su voljne uložiti u opremu za recikliranje plastike ili u proizvodnju ekološki prihvatljive alternative pruženi su poticaji.

Provođenje politika zabrane plastičnih vrećica nije bilo bez prepreka. Pojavilo se crno tržište, potaknuto  oklijevanjem u promjenama ponašanja, ali i nedostatku alternative za zamjenu plastičnih vrećica.  Zabrana plastičnih vrećica imala je negativan utjecaj na troškove proizvodnje većine proizvođača. Poljoprivrednici su se žalili na cijenu biorazgradivih vrećica i industrija je tražila potporu za one koji bi bili oštećeni zbog zabrane. Industrija ipak nije mogla utjecati na vladino djelovanje. Vlada Ruande se držala svog glavnog cilja koji je bio dio strategije razvoja i usmjeren na turizam i transformaciju Kigalija u ‘model’ grad – pozivajući time investitore u čisto i sigurno odredište. „VISION 2020“ u Ruandi favorizirao je sektore poput turizma prije proizvodnje.

Nakon samo deset godina rezultati su bili vidljivi, a takav odnos prema okolišu višestruko se isplatio.  Ruanda je čišća i poboljšani su uvjeti okoliša (Kigali je nagrađen najčišćim gradom u Africi od strane Una upravo zahvaljujući tome što nema plastičnog otpada); Nove i ekološki prihvatljive alternative (papirne kese, trajnije vrećice za višestruku upotrebu) su dostupne u zemlji i u upotrebi su- investitori su ovo vidjeli kao priliku i osnovali alternativnu industriju ambalaže, kao i pogone za reciklažu plastike, navodi New Times, vodeći dnevni list u Ruandi; Posjedovanje i/ili trgovina plastičnim vrećicama smatra se ekološkim kriminalom i danas gotovo da i ne postoji; • Ruanda je prepoznata kao destinacija za ekoturizam.

Od 2008. do 2017., Ruanda je vidjela godišnji porast BDP-a između 4,7 i 8,9% i povećanje BDP-a po stanovniku sa 1.229 USD / godišnje u 2008. na 2.080 USD /godine 2017. (MMF, 2018). Smanjenje uvoza i upotrebe plastike u zemlji, nije poremetilo ekonomski rast. Ključni pokretač za transformaciju bila je jaka politička volja za izvršenje zabrane. Kontinuirane kampanje i nepostojanje lobija za plastiku, su ubrzali transformaciju .

Može se  reći da se Ruanda ponašala kao katalizator u regiji. Vlada je stavljala plastiku više puta na dnevni red Istočnoafričke zajednice(EAC). Od tada je Tanzanija zabranila plastiku 2006. godine, Uganda 2007. i Kenija 2017. godine. U međuvremenu, zemlje širom svijeta imaju akcije protiv plastičnih vrećica. Od 1999, više od 50 zemalja usvojile su zabranu proizvodnje,prodaje ili upotrebe plastičnih vrećica.

Ta nastojanja idu i još dalje pa na primjer, brojne zemlje počele su regulirati upotrebu mikroplastike u kozmetici i upotrebu plastičnih predmeta za jednokratno korištenje. Kostarika, Ruanda i Indija najavile su ili usvojile planove za postupno ukidanje svih oblika plastike za jednokratnu upotrebu.

Cinjenica da su kese  vidljivije i da su povezane sa širenjem bolesti koje se prenose vodom i imaju uticaj na stoku je gurnula kreatore politike na usvajanje zakonodavstva o plastičnim kesama. Pritisak takvog neumoljivog problema često pomaže pretvaranju transformacije u akciju u mnogim slučajevima. Politička izvodljivost je još jedan okidač za transformaciju.U zemljama u kojima takva zabrana nije izazvala kontroverzu, prelazak na ekonomiju bez plastičnih vrećica bio je uspješniji.

Povezivanje zabrane s dugoročnim politikama održivosti, kao što je to bio slučaj u Kostariki ili Ruandi, predviđa legitimitet i podržava prihvatljivost propisa. Nadalje, propisi moraju biti izvodljivi u praksi. Iskustvo iz Bangladeša je pokazalo da same namjere nisu dovoljne. Zabrana plastike treba strogo provođenje, sa regulatornim i administrativnim strukturama, ljudskim resursima i postojećim kapacitetima.

Samo jedan mali korak prema navodima UNEP-a napravio je veliku razliku i učinio da Ruanda postane jedno od najčišćih mjesta na Zemlji. Zabrana jednokratnih plastičnih kesa povukla je niz drugih akcija za unaprijeđenje kvaliteta okoliša. Danas Ruanda koristi vreće napravljene od drugih biorazgradivih materijala, uključujući papir, tkaninu, lišće banane i papirus.