Gradimo buducnost za sav zivi svijet
Biološka raznolikost ili biodiverzitet koji danas vidimo plod je milijardi godina evolucije, oblikovane prirodnim procesima i sve više, uticajem ljudi. Danas je na Zemlji oko 7.9 milijardi ljudi, a ...
Biološka raznolikost ili biodiverzitet koji danas vidimo plod je milijardi godina evolucije, oblikovane prirodnim procesima i sve više, uticajem ljudi. Danas je na Zemlji oko 7.9 milijardi ljudi, a prema studiji objavljenoj 2019. godine ljudska populacija predstavlja samo 0,01 posto svih živih bića. Ipak, od početka civilizacije, čovječanstvo je uzrokovalo gubitak 83% svih divljih sisara i pola biljaka.
Konvencija o biološkoj raznolikosti (eng. Convention on Biological Diversity − CBD) je prvi globalni sporazum koji pokriva sve aspekte biološke raznolikosti: očuvanje biološke raznolikosti, održivo korištenje njenih komponenti i pravednu i pravičnu podjelu koristi koje proizlaze iz korištenja genetskih resursa. To je sporazum koji na integralan način pokušava riješiti probleme u vezi sa zaštitom i održivim korištenjem biološke raznolikosti i to na svim nivoima, od globalnog do lokalnog. Kao osnovni međunarodni princip u zaštiti prirode, očuvanje biološke raznolikosti predstavlja najvažniji strateški zadatak u zaštiti i održivom korištenju prirodnih resursa, te zajedničku i pojedinačnu brigu i odgovornost svih zemalja.
Bosna i Hercegovina je punopravna stranka CBD-a od 2002. godine, otkada se i slijede globalni svjetski trendovi o očuvanju i održivom korištenju biološke raznolikosti.
Biološka raznolikost ima veliku ekološku, genetsku, socijalnu, privrednu, naučnu, obrazovnu, kulturnu, rekreacijsku i estetsku korist.
Neka od mnogih pitanja koja se obrađuju pod Konvencijom uključuju mjere i poticaje za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti; regulisani pristup genetskim resursima; pristup i transfer tehnologije, uključujući biotehnologiju; tehnička i naučna saradnja; procjena uticaja; obrazovanje i podizanje svijesti javnosti; obezbjeđivanje finansijskih sredstava; nacionalno izvještavanje o naporima za implementaciju ugovorne obaveze.
Biodiverzitet je od suštinskog značaja za život. Naša planeta i ekonomija zavise od toga. Kada je priroda zdrava, ona štiti i pruža hranu, zdravlje i lijekove, materijale, rekreaciju i dobrobit. Filtrira naš zrak i vodu, pomaže u mnogo čemu poput održavanja ravnoteže klime, pretvaranja otpada nazad u resurse, oprašivanja i fertilizacije usjeva i još mnogo toga. Prirodu na žalost rapidno gubimo kao nikada prije zbog neodrživih ljudskih aktivnosti. Globalna populacija divljih vrsta je opala 60% u posljednjih 40 godina. 1 milion vrsta je u opasnosti od izumiranja.
Očuvanje divljeg svijeta je od velikog značaja i mnogo je razloga za to od onih subjektivnih pa sve do objektivnih. Proučavanje divljeg svijeta pomaže nam da prikupimo mnoštvo informacija kako bismo razumjeli i nas same. Ukoliko razumijemo kako vrste utiču jedna na drugu, možemo bolje shvatiti kako naš opstanak zavisi o njima jer mi dijelimo na kraju krajeva istu planetu. Neki od primjera kako smo koristili ta znanja o drugim vrstama u prošlosti su recimo znanja o pticama. Kosti ptica moraju imati tanke zidove da bi bile lagane, a njihova čvrstoća se zadržava tako što imaju unutrašnje poprečne rešetke kako bi se spriječilo savijanje i pucanje kosti. Slične rešetke se koriste unutar cijevnih mostova kako bi oni bili jaki , a lagani. Ptice koje lebde, kao što su orlovi, rode i supovi, koriste rašireno perje na vrhu krila da smanje protok zraka ispod krila gdje je pritisak zraka veći, do iznad krila. Ovo smanjuje vrtlog zraka i povećava podizanje krila. Avioni sada imaju peraje postavljene na svoja krila kako bi postigli isti efekat. Ovo proučava biomimetika– primjena dizajna iz prirode na kreativno rješavanje problema u inženjerstvu, nauci o materijalima, medicini i drugim područjima.
Na žalost, naš entuzijazam za zaštitu prirode nije svugdje isti niti je kod svih ljudi jednak. Pojedine vrste privlače više pažnje poput pandi, majmuna i pingvina, a sa druge strane možemo zaključiti da su pauci, zmije i puževi recimo manje značajni u očima javnosti. Ono što zanemarujemo je da vrste ne mogu živjeti u izolaciji jedni od drugih jer ove koje su nama privlačnije zahtijevaju prisutnost ovih nama manje privlačnih kako bi opstale. Takav odnos prema prirodi dovodi do toga da javnost reaguje samo ako je u pitanju ugroženost vrsta koje su interesantnije. Stoga je jako važno strateško pristupanje na globalnom nivou koje je moguće i neophodno aplicirati i na lokalni nivo.
Nerjetko zaboravljamo da su nam divlje vrste u prošlosti donijele toliko benefita, te da su kultivisane vrste nekada bile divlje. Ignorišemo ogroman potencijal koji trenutno gubimo i uništavamo vrste koje do sada nisu ni bile predmet studija.
Brojni su razlozi za očuvanje vrsta. Ekonomski razlozi za očuvanje vrsta su brojni. Od onih medicinske prirode, zatim prehrambene, a potom i materijali koje koristimo koji dolaze iz prirode. Ako govorimo o medicinskoj koristi, mnoge vrste se koriste u fiziološkim istraživanjima. Lignje je mnogo lakše proučavati kada su nervi u pitanju jer imaju širok dijametar nervnih ćelija koje je lakše proučavati od nerva sisara. Istraživanje na njima je pomoglo pri izučavanju i razumjevanju jonske pumpe ćelijske membrane i problema poput bolesti srca, moždanog udara i Alzhejmerove bolesti. Armadilo je jedna od rijetkih životinja koja može dobiti lepru (gubu) te je korišten u studijama ove bolesti i proizvodnji vakcine za prevenciju. Pojedine vrste se koriste za dobijanje novih lijekova. Mak se koristi za dobijanje lijekova protiv bolova bolova (morfij i kodein), vinka sa Madagaskara (Catharantus roseus) sadrži vinkristin i vinblastin koji se koriste u tretmanu kancera, drvo tise sadrži taxol čiji extrakt se koristi za tretiranje raka dojke. Veliki je broj vrsta koje koje nisu istražene i ne znamo koje supstance u sebi sadrže, stoga je očuvanje vrsta i njihovih staništa od velikog značaja za čovječanstvo. Više od 25% lijekova koji se koriste u razvijenim zemljama originalno su izvedeni od biljaka. Samo neke vrste se trenutno iskorištavaju za ishranu. Oko 3000 biljnih vrsta je iskorišteno za ishranu, što čini 1% ukupnog broja poznatih biljaka, a samo njih oko 150 su od izuzetne važnosti. Samo oko desetine životinjskih vrsta su nam važne za ishranu. Nerjetko uništavamo prirodne ekosisteme i istrebljujemo čitave zajednice divljih vrsta da bismo izvršili introdukciju veoma malog broja kultivisanih vrsta i stoke. Materijali koje ljudi koriste u svakodnevnom životu su biljnog i životinjskog porijekla. Drvo za građevinski materijal, papir, gorivo, tanin, smole. Insekticidi-piretrin, rotenon. Tkanine-pamuk, vuna. Kozmetika. Boje. Kože. Ulja.
Opstanak vrsta je u međusobnoj ovisnosti jer jedni druge opskrbljuju. Neke vrste su hrana drugim vrstama. Predatori često imaju ulogu čistača jer jedu slabe i bolesne vrste. Cvijeće se oprašuje uz pomoć insekata, ptica i šišmiša. Sjemenke su relativno male da bi putovale daleko te stoga voćke svojim izgledom privlače životinje onda kada su sjemenke spremne za širenje. Tada one uz pomoć probavnog sistema dospijevaju na udaljenija područja, a izmet služi i kao đubrivo. Pojedine vrste pružaju staništa drugim vrstama poput drveća gdje se gnijezde ptice.
Na žalost, čovjek svojim djelovanjem svakodnevno ugrožava opstanak divljih vrsta i to na tri osnovna načina:
– neodrživom eksploatacijom radi ljudske dobiti- vrste nisu nužno ugrožene samo eksploatacijom, ali ako se uklone u tako velikom broju da se populacija ne može održati, tada će vrsta postati rijetka
– iskorenjivanje jer ugrožavaju ili ometaju ljudske aktivnosti
– određene vrste ne mogu preživjeti promjene okoliša uzrokovane ljudskim aktivnostima
Strategija EU-a za biodiverzitet do 2030. je i prijedlog doprinosa EU-a predstojećim međunarodnim pregovorima o globalnom okviru za biološku raznolikost nakon 2020. Kao ključni dio evropskog zelenog plana također će poduprijeti zeleni oporavak nakon pandemije bolesti COVID-19. To je sveobuhvatni, ambiciozni i dugoročni plan za zaštitu prirode i zaustavljanje degradacije ekosistema. Strategijom se želi omogućiti da se evropska bioraznolikost do 2030. počne oporavljati. Kako bi se to postiglo, u njoj su predviđene konkretne mjere i obveze za sve države članice.
