Naša voda, naša budućnost!
Na ovogodišnji Svjetski dan voda govori se o ubrzavanju promjena kako bi se riješila kriza u vezi s vodom i sanitacijom. Obzirom da voda određuje kvalitet života svih nas, moto […]
Na ovogodišnji Svjetski dan voda govori se o ubrzavanju promjena kako bi se riješila kriza u vezi s vodom i sanitacijom. Obzirom da voda određuje kvalitet života svih nas, moto pod kojim UN obilježava ovogodišnji datum je: “Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu“. Jedan od ciljeva održivog razvoja je- voda i sanitarni uvjeti za sve do 2030. Prema izvještajima UN-a ne čini se da će ovaj cilj biti ispunjen na vrijeme. Neki od razloga zašto svijet nije na pravom putu prema SDG 6 su nedostatak tehničkih kapaciteta i nedostatak ljudskih resursa u svim ključnim oblastima vode i kanalizacije. Pitanja vezana za svjetsku radnu snagu za vodu i kanalizaciju su mnoga i razlikuju se po regijama. Milijarde ljudi širom svijeta, pa tako i škole, kompanije, zdravstveni centri, farme i tvornice nemaju sigurnu vodu i toalete koji su im potrebni. Kako bi se promjene ubrzale, potrebno je više djelovanja. Konferencija UN-a o vodi koja će se održati 22. i 24. ožujka 2023. prilika je da se voda stavi više na globalni dnevni red i da se ubrzaju aktivnosti kako bi se postigao cilj čiste vode i sanitarnih uvjeta za sve do 2030. Uloga EU je takođe značajna i ogleda se u promovisanju vizije da će do 2050. globalno društvo biti fleksibilnije, nudeći sigurnost vode za sve. To podrazumijeva zaštitu i obnovu vodenih ekosistema i pravednu ravnotežu između vodoopskrbe i potražnje za vodom koja odgovara trenutnim potrebama uključujući ostvarenje ljudskog prava na sigurnu vodu za piće i sanitarne uvjete, bez ugrožavanja prava budućih generacija.
Prioriteti koje je EU postavila za Konferenciju su osiguranje pristupa sigurnoj vodi, sanitaciji i higijeni, zatim osiguranje čistih i zdravih ekosistema povezanih s vodom za održivi razvoj te za ublažavanje i prilagođavanje klimi, promicanje cirkularnosti u neksusu voda-energija-hrana-ekosistem, povećanjem učinkovitosti vode, ponovnim korištenjem vode i smanjenjem zagađenja općenito, jačanje upravljanja vodom i saradnja na svim nivoima kao i preko granica kako bi se postigli mir i sigurnost.
Konferencija će biti prilika za EU, države članice, privatni sektor, nauku i civilno društvo da se obavežu na djelovanje i pokažu inovacije u političkim pristupima, istraživanju, tehnologiji vode, finansiranju i upravljanju kako bi se postiglo održivo upravljanje vodama.
Sa porastom populacije na Zemlji evoidentno je da su potrebe za vodom sve veće, a napretkom nauke i tehnologije je veći i dijapazon njenog korištenja. Voda je važna za sigurnost hrane, jer zbog klimatskih promjena i prekomjerne upotrebe vode, svijet se sve više suočava s izazovima nestašice vode i suša, ali i poplava. To može utjecati na dostupnost i cijenu hrane u EU i globalno. Osim za sigurnost hrane neophodna je za energetsku sigurnost. Iako je vodeni otisak obnovljivih izvora energije općenito bolji od fosilnih goriva, izazovi vezani uz vodu ipak postoje i moraju se uzeti u obzir. Njen značaj je veliki i kada je u pitanju zdravlje. Dostupnost čiste, sigurne i pristupačne vode ključni je pokretač zdravlja ljudi i ostaje u središtu politike EU-a o vodi. Kao jedan od prioriteta konferencije navodi se mir, a upravo loše upravljanje i nedostatak mehanizama saradnje za zajednička vodna tijela mogu biti izvor sukoba i raseljavanja, Stoga uspješna prekogranična saradnja po pitanju voda može biti sredstvo za širi dijalog i izgradnju mira. I na kraju ništa manje značajna je činjenica da je voda ključna za održavanje uspješnih zdravih ekosistema koji igraju važnu ulogu u ublažavanju i zaštiti ljudi i prirode od učinaka klimatskih promjena.
Prema podacima UN-a 40% ljudi u svijetu pogođeno je nestašicom vode, 80% svjetskih otpadnih voda ispušta se neobrađeno u okoliš, a 90% katastrofa je povezano s vodom. Stoga je neophodno provesti mjere koje će doprinijeti održivom upravljanju vodama.
Neke od mjera koje su sve aktuelnije, posebno u Evropi, a samim tim i u Bosni i Hercegovini, odnose se na upravljanje rizicima koje poplave predstavljaju za ljudsko zdravlje, okoliš, privredu i kulturnu baštinu. Poplave su najčešće i najskuplje prirodne katastrofe u Europi. One su zbog klimatskih promjena sve učestalije i imaju razorne posljedice, ugrožavaju živote i dovode do velikih ekonomskih gubitaka. Poplave također mogu osloboditi zagađivače pohranjene u tlu i proširiti ih na veće površine. Mogu uništiti močvarna područja i smanjiti biološku raznolikost.
Očekuje se da će u narednim desetljećima vjerojatno biti veći rizik od poplava u Europi i veća ekonomska šteta. Pravilnim mjerama možemo smanjiti njihovu vjerojatnost i ograničiti njihov utjecaj. Integrirano upravljanje rizikom od poplava mora se usredotočiti na održivo upravljanje vodama i mjere koje jačaju otpornost prirode i društva na ekstremne vremenske prilike.
Upravljanje rizikom od poplava može ići ruku pod ruku sa zaštitom i obnovom prirode i donositi dobrobiti i ljudima i prirodi. Cilj EU-a je smanjiti i upravljati rizicima koje poplave predstavljaju za ljudsko zdravlje, okoliš, kulturnu baštinu i privrednu aktivnost.
Kako je navedeno u izvještaju Evropske komisije od 1980. godine je skoro 1500 poplava u Evropi. Zabilježeno je preko 4300 smrti uzrokovanih poplavama, a pričinjena je ekonomska šteta od više od 170 milijardi eura.
- godine Bosna i Hercegovina usljed najvećih poplava u posljednjih 120 godina pretrpila velike štete, koje su nastale izlijevanjem nekoliko rijeka – Bosne, Drine, Une, Save, Sane, Vrbasa – i njihovih pritoka, kao i klizišta koja su se pokrenula kao posljedica velikih količina padavina. Urbana, industrijska i ruralna područja potpuno su bila potopljena pod vodom, bez struje i komunikacija, a oštećeni su putevi i saobraćajni objekti. Ogroman broj kuća je uništen oštećen ili ostavljen pod vodom, što je dovelo do značajnog broja raseljenih domaćinstava.Procjena je da je ukupan ekonomski uticaj katastrofe dostigao 2,04 milijarde eura ili 15% BDP-a BiH u 2014. EU je odmah reagovala aktiviranjem EU Mehanizma civilne zaštite, a 23 države članice su pokrenule pomoć u Bosni i Hercegovini. Evropska unija je 15. avgusta pokrenula program EU za oporavak od poplava za Bosnu i Hercegovinu vrijedan 43,52 miliona eura, od čega doprinos EU iznosi 42,24 miliona eura.
Poplave mogu utjecati na fizičko i mentalno zdravlje. Od posljedica koje se događaju tokom poplava, poput utapanja, hipotermije I sl, pa sve do prelijevanja kanalizacije uzrokovanog poplavama koje može da poveća rizik od zaraznih bolesti, posebno kod djece . Poplave povećavaju rizik od virusnih infekcija kao što su norovirus, hepatitis A i rotavirus; infekcije uzrokovane parazitima Cryptosporidium spp. i Giardia (u manjoj mjeri); i bakterijske infekcije uzrokovane Campylobacter spp., patogenom E. coli, Salmonella enterica i, u manjoj mjeri, Shigella spp. Stagnirajuća voda koja ostane nakon poplava (npr. u podrumima, baštama, parkovima, poljoprivrednim poljima) može stvoriti pogodna mjesta za razmnožavanje komaraca, povećavajući rizik od bolesti koje prenose komarci. Nadalje, može se povećati rizik od srčanog udara, respiratornih problema i loših ishoda trudnoće . Indirektni efekti poplavnih događaja, kako tokom tako i nakon poplava, uključuju zdravstvene probleme uzrokovane prekidom medicinskih tretmana; fizičko opterećenje povezano sa čišćenjem i rekonstrukcijom; nestašice medicinske pomoći, struje ili sigurne vode; i problemi sa lancima snabdevanja hranom, električnom energijom ili kanalizacijom. Poplavne vode mogu uzrokovati materijalnu štetu, što može dovesti do raseljavanja i prenatrpanosti. Život u kući pogođenoj poplavom može dovesti do plućnih i sistemskih gljivičnih infekcija (npr. od Aspergillusa koji se prenosi zrakom i prašinom) i izloženosti mikotoksinima.Poplave također mogu dovesti do gubitka zaposlenja, nedostatka pristupa uslugama brige o djeci i školama i povećanog nasilja u porodici . Do 75% ljudi pogođenih poplavom pati od problema mentalnog zdravlja: traume, kratkoročni mentalni stres do posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), anksioznosti, nesanice, psihoze i depresije .
Populacije koje su posebno osjetljive na štetne posljedice poplava uključuju starije osobe, djecu, osobe s kroničnim bolestima ili tjelesnim oštećenjima i trudnice. Ljudi smješteni u privremenim skloništima skloniji su dobijanju zdravstvenih problema zbog veće vjerovatnoće izloženosti uzročnicima zaraznih bolesti u zajedničkim smještajnim jedinicama i ometanja njihove redovne zdravstvene zaštite. Radnici hitne pomoći izloženi su većem riziku od bolesti koje se prenose vodom zbog povećane profesionalne izloženosti, jer dolaze u kontakt sa kontaminiranom poplavnom vodom, krhotinama i blatom .
Upravo zbog svih navedenih razloga od velikog su značaja mjere za zaštitu zdravlja stanovništva od poplava koje se mogu podijeliti na one relevantne za: prevenciju, pripravnost, odgovor i oporavak. Dugoročna prevencija uključuje, između ostalog, identifikaciju područja rizika od poplava, urbano planiranje osjetljivo na poplave s fokusom na urbano ozelenjavanje i propusnost površina. Ostale mjere prevencije od poplava uključuju premeštanje ljudskih aktivnosti dalje od poplavnih područja; nadogradnja kanalizacionih sistema; i korištenje infrastrukture za zaštitu od poplava kao što su nasipi ili brane. Primjeri mjera pripravnosti i odgovora su otporni sistemi vodosnabdijevanja i kanalizacije; građevine otporne na poplave; dostupnost centara za evakuaciju; postojanje plana pripravnosti za zdravlje od poplava. Ovo uključuje planove za vanredne situacije za zdravstvene ustanove, koji im omogućavaju da nastave da funkcionišu u pogledu organizacije rada, brige o pacijentima, upravljanja snabdevanjem, vodom i sanitacijom.
Na evropskom nivou, efikasna upotreba sistema ranog upozorenja kao što je Evropski sistem informisanja o poplavama (EFAS), komponenta Copernicus službe za upravljanje vanrednim situacijama (CEMS), može smanjiti uticaj poplava.
