Održiva kuhinja za našu planetu i budućnost!

Neodrživi životni stilovi razvili su se kao rezultat naših vlastitih izbora, kao i izbora društva u cjelini, kompanija i vlada. Do 2050. godine predviđa se porast stanovništva na oko 9,7 [&helli...

Neodrživi životni stilovi razvili su se kao rezultat naših vlastitih izbora, kao i izbora društva u cjelini, kompanija i vlada. Do 2050. godine predviđa se porast stanovništva na oko 9,7 milijardi što će u velikoj mjeri izvršiti pritisak na proizvodnju hrane i ukazati na značaj održive proizvodnje. Prema procjenama 1/3 sve proizvedene hrane trenutno se gubi ili baca. Prema podacima  UN-a, u Bosni i Hercegovini se godišnje uništava i baca oko 400.000 tona hrane. Uzevši u obzir aktuelne trendove, može se reći da  koristimo naše okeane, šume i tlo na uglavnom neodrživ način. Stoga moramo biti pažljiviji u tome kako koristimo naše prirodne resurse kao proizvođači i moramo biti izbirljiviji u pogledu toga kako biramo hranu kao potrošači, a drugačiji izbori svakako bi nas mogli povesti u pravcu održivih životnih stilova. 

Ukoliko krenemo od vlastitih izbora kada je u pitanju davanje doprinosa održivosti, postoje stvari koje svakodnevno možemo činiti kako bismo stekli nove navike. Idealan primjer „pametnih odluka“ je održiva gastronomija koja predstavlja kuhinju koja vodi računa o tome odakle su sastojci, kako se hrana uzgaja i kako dolazi do naših tržišta i na kraju do naših tanjira. Njen značaj je u tome da promoviše sigurnost hrane, razvoj poljoprivrede i očuvanje biodiverziteta, a konzumiranjem lokalne hrane koja je proizvedena na održiv način pravimo razliku u životu ljudi, životnoj sredini i ekonomiji.

18. juni upravo je dan kada možemo usvojiti nove navike. Ovo je Međunarodni dan održive gastronomije i prvi put je obilježen 18. juna 2017. godine, pod vodstvom Generalne skupštine UN-a, UNESCO-a i Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), a ono što možemo učiniti je da podržimo lokalne proizvođače, biramo sezonsko voće i povrće, održavamo kulinarske tradicije i ne bacamo hranu. 

Kako pomažemo lokalne proizvođače? Kupovinom na lokalnim tržnicama i u manjim prodavnicama izbjegava se transport robe, a samim tim utičemo na emisiju  stakleničkih gasova koja potiče od transporta, jer proizvodnja i distribucija hrane imaju najveći ekološki otisak. Odabirom lokalnih proizvođača ne samo da smanjujemo ekološki otisak nego i  podržavamo njihov opstanak, a ujedno jačamo zajednicu i regionalnu ekonomiju. Posebno možemo obratiti pažnju na lokalne proizvode na jelovnicima restorana ali i na putovanjima u drugim zemljama.

Birajte sezonske sastojke u ishrani. Uskladite svoju ishranu sa onim što se nudi na lokalnom tržištu u određenom godišnjem dobu. Istinski održivo snabdevanje hranom neće biti jednostavno, a veliki dio toga uključuje oživljavanje kulturnog znanja i procesa koje su komercijalni lanci supermarketa zamijenili, međutim lokalne i sezonske zalihe hrane odlične su za prirodu i zdravlje. Kupovinom hrane od lokalnih proizvođača se također podržava očuvanje starog sjemena i sorti voća i povrća.

Koliko su kulinarske tradicije održive? Naši preci su se u velikoj mjeri oslanjali na ono što je priroda mogla pružiti u  njihovom okruženju, pa su kulinarske tradicije općenito prilično održive. Isprobajte tradicionalne recepte za kuhanje ali i budite neko ko će dalje prenositi te recepte s koljena na koljeno. 

Koristite održive izvore energije za pripremu hrane…ali i prilikom kuhanja koristite energiju efektivno. Poklopite lonac prilikom kuhanja, istovremeno pecite nekoliko različitih stvari u pećnici, odaberite lonac odgovarajuće veličine .

Ne bacajte hranu! …jer bacanje hrane ujedno je i bacanje novca, rada, energije i prirodnih resursa (kao što su voda i sjeme) koji su uloženi u proizvodnju te namirnice. Iskoristite svu hranu sa tanjira pa čak i na način da koristite ostatke na tanjiru i u budućim obrocima. Vodite računa o rokovima trajanja i  o veličini porcija jer su to najlakši načini da smanjite korištenje prirodnih resursa. 

Održivu gastronomiju mogu prakticirati svi, od proizvođača hrane, pa preko restorana, do nas individua, potrošača, jer se upravo radi o pripremanju hrane na način da se čuvaju prirodni resursi.