Svjetski dan zaštite okoliša – Generacija restauracija?
Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana zaštite okoliša je Ubrzanje obnove zemljišta, otpornost na sušu i dezertifikaciju, a domaćin je Kraljevina Saudijska Arabija. Svjetski dan zaštite okoliša obil...
Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana zaštite okoliša je Ubrzanje obnove zemljišta, otpornost na sušu i dezertifikaciju, a domaćin je Kraljevina Saudijska Arabija. Svjetski dan zaštite okoliša obilježava se svake godine 5. juna, a vođen od strane Programa Ujedinjenih nacija za zaštitu okoliša (UNEP), već duže od 50 godina podiže svijest o kritičnim ekološkim pitanjima, od klimatskih promjena do hemijskog zagađenja, mobilišući veliki broj ljudi da poduzmu akcije u cilju zaštite okoliša.
Danas kada svakodnevno svjedočimo degradaciji okoliša i brojnim uzrocima te degradacije, od ekstremnih vremenskih uslova poput suše, pa do ljudskih aktivnosti koje zagađuju ili degradiraju kvalitet tla, javlja se sve veća potreba za obnavljanjem degradiranih područja. Na žalost, nije uvijek moguće degradirana područja vratiti u prvobitno stanje ali svakako da se vješto može pomoći prirodi da se sama oporave, korištenjem različitih tehnologija i primjenom metoda koje su naučno dokazano uspješne.
Širom svijeta ekosistemi su ugroženi. Od šuma i sušnih zemljišta do poljoprivrednih površina i jezera, prirodni prostori od kojih zavisi postojanje čovječanstva nalaze se na prekretnici i potrebna im je obnova ali i očuvanje onih koji još uvijek nisu degradirani ili uništeni. Jedan od oblika degradacije zemljišta kojim plodno tlo postaje pustinja je dezertifikacija. Razlog više za obnovu je to da svi ti različiti procesi degradacije negativno utiču na proizvodnju hrane, egzistenciju i proizvodnju i pružanje drugih dobara i usluga ekosistema. Zdraviji ekosistemi, sa bogatijom biodiverzitetom, donose veće koristi kao što su plodnije zemljište, veći prinosi drveta i ribe i veća zaliha stakleničkih gasova.
Više od 2 milijarde hektara zemlje je degradirano (područje gotovo veličine Indije i Ruske Federacije zajedno). Procjenjuje se da se oko 12 miliona hektara zemlje godišnje izgubi zbog degradacije, što utiče na zalihe hrane i vode širom svijeta, a 55 miliona ljudi je direktno pogođeno sušama.
Degradacija zemljišta pogađa 3,2 milijarde ljudi ili 40 posto svjetske populacije, a najveću štetu nanosi onima koji su najmanje opremljeni da se nose sa njom, poput ruralnih zajednica, malih poljoprivrednika i siromašnih. Pretpostavlja se da bi degradacija zemljišta mogla smanjiti globalnu produktivnost hrane za 12 posto, uzrokujući porast cijena hrane do 30 posto do 2040. godine.
Do 2030. godine, suša, degradacija zemljišta i dezertifikacija mogli bi natjerati 135 miliona ljudi da migrira kako se klimatska kriza pogoršava. Degradacija zemljišta ugrožava ljudska prava na život, zdravlje, hranu, vodu i zdravu životnu sredinu. Mladi ljudi sve češće migriraju iz ekoloških razloga jer ih degradacija okoliša potaknuta klimatskim promjenama tjera na to, zbog nemogućnosti da pristojno žive od svoje zemlje. Degradacija zemljišta može podstaći čak i sukobe i nasilje zbog raseljavanja kao i nadmetanja oko oskudnih resursa između različitih društvenih grupa.
Procjenjuje se da bi globalni bruto društveni proizvod od 10 milijardi dolara mogao biti izgubljen do 2050. ako usluge ekosistema nastave da opadaju. Globalno, 12 miliona hektara zemljišta sposobnog za proizvodnju 20 miliona tona žitarica gubi se svake godine zbog suše i dezertifikacije, što potencijalno dovodi do nesigurnosti hrane za milione ljudi. Degradacija zemljišta može prekinuti prirodne procese na Zemlji, uzrokujući eroziju tla i nedostatak čiste vode. To je također pokretačka snaga krize koja tjera milion vrsta na izumiranje.
Ipak sve vrste ekosistema je moguće obnoviti, a inicijative za obnovu ekosistema poput šuma, poljoprivrednog zemljišta, močvara i okeana, pa čak i gradova, može pokrenuti bilo ko, od vlada i razvojnih agencija do preduzeća, zajednica i pojedinaca. To je zato što su uzroci degradacije brojni i raznoliki i mogu imati različit utjecaj. Degradacija može biti rezultat štetnih politika kao što su subvencije za intenzivnu poljoprivredu ili slabi zakoni o posjedu koji podstiču krčenje šuma. Ne provođenje zakona takođe može uzrok degradaciji. Jezera i obale mogu postati zagađene zbog lošeg upravljanja otpadom ili industrijske nesreće, a komercijalni pritisci mogu utjecati na izgled gradova i pretvoriti ih u prostore sa premalo zelenih površina.
Obnavljanje velikih i malih ekosistema štiti i poboljšava živote ljudi koji zavise od njih. Također pomaže u regulaciji bolesti i smanjenju rizika od prirodnih katastrofa, a sama obnova nam može pomoći da postignemo sve ciljeve održivog razvoja.
Vitalni ekosistemi i bezbroj vrsta su ugroženi. Suočeni sa ozbiljnijim i dugotrajnijim sušama, pješčanim olujama i rastućim temperaturama, ključno je pronaći načine da spriječimo da suho zemljište postane pustinja, da izvori slatke vode ne ispare i da se plodno tlo ne pretvori u pustinju.
Neki od načina da se to postigne su održiva poljoprivreda, očuvanje tla, zaštita oprašivača, obnova slatkovodnih ekosistema, obnova priobalnih i morskih područja, ozelenjavanje gradova i formiranje fondova za finansiranje restauracije.
U BIH zaštita okoliša još uvijek čini se nije prioritet, a prisutan je ne samo atak na prirodu, nego i atak na zaštićena prirodna područja od strane investitora. Neadekvatna i spora reakcija vlasti dovodi do toga da neka od najznačajnijih područja bivaju devastirana unatoč njihovoj zaštiti. Sam proces obnove može se provesti na razne načine i to kroz aktivnu sadnju ili uklanjanjem pritisaka kako bi se priroda mogla sama oporaviti, a spriječavanje se može postići kvalitetnim zakonima i njihovom adekvatnom provedbom, uz učešće svih aktera.
