Ekoturizam za odrzivu buducnost!
Ekoturizam se može nazvati “zelena” ili “alternativna” forma turizma čiji cij je očuvanje okoliša upravljanjem njime na održivi način. Ta održiva forma turizma više pogoduje zemljama u...
Ekoturizam se može nazvati “zelena” ili “alternativna” forma turizma čiji cij je očuvanje okoliša upravljanjem njime na održivi način. Ta održiva forma turizma više pogoduje zemljama u razvoju, nasuprot masovnog turizma koji se vezuje za razvijena područja poput španskih obala, Floride i dr. Za razliku od masovnog turizma, ekoturizam podrazumijeva putovanja u manjim grupama koje dijele zajedničke interese poput planinarenja, fotografije, posmatranje ptica, biciklizma i sl. Ekoturizam podrazumjeva odgovoran razvoj i menadžment turizma sa ciljem da se impakt na okoliš i lokalnu zajednicu svede na minimum. Upravo iz tog razloga može se reći da se načela ekoturizma ogledaju u odgovornom odnosu prema zaštiti okoliša, poštivanju lokalne kulture, dobrobiti lokalnih zajednica, očuvanja prirodnih resursa i minimalnog zagađenja.
Generalno, ova vrsta turizma vezana je za udaljenija područja gdje je zabilježena manja gustoća turista I djeluje na osnovnom nivou. Ekoturizam uključuje turizam koji je povezan sa ekologijom i ekosistemima te su stoga od velikog značaja za njegov razvoj zaštićena područja, rezervati prirode, parkovi za divljač, parkovi šuma i sl., gdje ljudi stiču iskustva iz prve ruke o prirodnom okolišu i važnosti zaštite prirode.
Značajne karakteristike ekoturizma mogle bi se svrstati u četiri grupe:
- planiranje i kontrola turističkog razvoja kako bi se uklopio u lokalne uvjete,
- povećanje uključenosti i kontrole lokalnih ili regionalnih zajednica,
- primjerenost lokalnom području,
- balans između konzervacije i razvoja, te između okoliša i ekonomije.
U područjima koja su značajna za razvoj ekoturizma , često se može naići na konflikt između omogućavanja potpunog pristupa i pružanja turističkih sadržaja sa očuvanjem pejzaža, biljaka i životinja tog područja. Drugi čest konflikt je između lokalnog stanovništva koje želi koristiti resurse za svoje benefite prije nego za benefite životinja recimo ili zaštite prirode općenito.
Svijest o posljedicama masovnog turizma na okoliš, kulturu i ekonomiju sa svojom visokom potrošnjom i zanemarivanjem lokalnih zajednica, bio je veliki poticaj rastu ekoturizma. Od 1980-ih godina bilježi se njegov dramatičan porast i sada čini oko 7% svjetskog turističkog tržišta. Projekcije Svjetske turističke organizacije ukazuju da će se broj ekoturista značajno povećati u narednim godinama i to naročito u Evropi. Unatoč činjenici da ekoturizam ima blaže posljedice po okoliš, većina turista ipak mora putovati avionom do određene destinacije. Posljedice tih putovanja po okoliš se ogledaju u emisijama gasova i količini buke, posebno prilikom polijetanja i slijetanja, zatim u količini stakleničkih gasova, uključujući CO2, ozon i metan.
Bosna i Hercegovina ima odlične predispozicije za razvoj ekoturizma prvenstveno zbog prirodnih resursa, a potom i zbog svog geografskog položaja. Razvojem željezničkog i cestovnog saobraćaja, privukli bi brojne turiste iz Evrope, posebno mlađe koji sve češće biraju destinacije za odmor koje su benigne za okoliš i prirodu. Važan segment ekoturizma je i organski uzgoj, koji također potiče razvoj lokalnih zajednica pružajući im ekonomsku dobit od prodaje takvih proizvoda. Raznolikost prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda kao što su proizvodi životinjskog porijekla (meso, mlijeko i sir), organskog voća i povrća, ljekovitog, aromatičnog i začinskog bilja doprinosi boljim i kvalitetnijim uslugama. Na Nišićima npr. se uzgajaju ljekovito bilje, žitarice i povrće , te se prave eterična ulja, čajevi, prirodne kreme, sapuni i različita brašna. Brojne su mogućnosti za razvoj ekoturizma u BIH, a ekoturizam bi u teoriji trebao održavati resurse o kojima ovisi turizam, jer kada se premaši nosivi kapacitet nekog područja, degradacija okoliša je gotovo neizbježna.
U skladu sa principima ekoturizma u BiH bi bilo neophodno ulagati u razvoj lokalne zajednice, odnosno u smještaj, održavanje prirode-sprečavanje i sanaciju požara, odlaganje otpada, sprečavanje ilegalne gradnje, zatim u infrastrukturu, marketing, podsticaje, kadrove, kvalitet proizvoda, suzbijanje sive ekonomije i sl. Takođe, neophodno je smanjiti negativni uticaj na prirodu koji je mnoga mjesta u velikoj mjeri degradirao. Mnoga turistička mjesta su zbog nepromišljenog djelovanja čovjeka izgubila svoju prirodnu vrijednost, što je u suprotnosti sa principima ekoturizma.
