Evropska godina željeznice: Putujmo vozom!

Transport je jedan od najbrže rastućih faktora koji doprinose klimatskim promjenama, čineći oko četvrtinu emisija ugljičnog dioksida povezanih s energijom. Mnogi stručnjaci predviđaju petostru...

Transport je jedan od najbrže rastućih faktora koji doprinose klimatskim promjenama, čineći oko četvrtinu emisija ugljičnog dioksida povezanih s energijom. Mnogi stručnjaci predviđaju petostruko povećanje CO2 povezanog sa transportom do 2030. godine samo u Aziji.

Godina 2021. se obilježava kao evropska godina željeznice što je povezano  sa evropskim zelenim sporazumom, a samim tim i sa životnom sredinom, i to kroz smanjenje stakleničkih plinova i emisija iz transporta. Jedan od ključnih elemenata plana je uvođenje čistijih i zdravijih prevoznih sredstava, a Evropski zeleni plan upravo teži smanjenju emisije u saobraćaju od 90% do 2050. godine. Inicijativa evropske komisije ima za cilj da istakne prednosti željeznice kao održivog, sigurnog i pametnog prevoznog sredstva.

Održivost se ogleda u činjenicama da je željeznica uglavnom elektrificirana i emituje daleko manje CO2 od istog putovanja cestom ili zrakom. Na ovaj vid saobraćaja otpada samo 0,4% emisija stakleničkih plinova u EU, dok sav promet EU čini 25% ukupnih emisija. Osim toga, to je jedino saobraćajno sredstvo koje je između 1990. – 2017.godine stalno smanjivalo emisije i potrošnju energije, a sve više koristilo obnovljive izvore energije.

Odabir jednog prosječnog leta unutar kontinenta umjesto brzog  električnog  voza, emituje 29 puta više ugljičnog dioksida.

Željeznica nema samo prednosti za odmor i putnike, njene funkcije su raznolike , a pogodnosti višestruke.

Kompanije i teretni prevoznici imaju mogućnost preusmjeravanja na željeznicu i iskorištavanja jeftinih, sve konkurentnijih ponuda za prevoz robe po cijeloj Evropi, a uz istovremeno smanjenje karbonskog otiska.

Dizel vozovi odgovorni su za više stakleničkih plinova od električnih vozova, čak uzimajući u obzir proizvodnju električne energije koja obiluje ugljikom. Željeznica je jedini glavni način prijevoza koji gotovo u potpunosti ne ovisi o fosilnim gorivima, a njegov udio u evropskoj transportnoj potrošnji energije manji je od 2%, uprkos tržišnom udjelu od preko 8,5%.

Unatoč svemu, ni jedno putovanje nije u potpunosti bez emisije karbona.

Putovanje željeznicom je i puno sigurnije i udobnije u odnosu na recimo, putovanja automobilom. To je najsigurniji način kopnenog prijevoza s najmanjom učestalošću smrtnih nesreća (oko 70 puta manje smrtnih slučajeva u 2015./16. u Velikoj Britaniji prema zvaničnim podacima).

Unatoč tim prednostima, na teritoriji EU željeznicom se prevozi samo 6,6% putnika i 11,2 % robe. Evropska godina željeznice ima za cilj i da potakne na povećanje udjela željeznica u putničkom i teretnom prevozu.

Pored održivosti željeznički saobraćaj je i pametan vid prevoza jer u vozu je moguće koristiti električne uređaje. Putovanje vozom donosi i užitke u prekrasnom  pogledu na okolinu i izbjegavanje frustracije vožnje i parkiranja. Takođe smanjuje i broj ubijenih životinja na cestama, što je inače ne tako rijetka pojava, posebno u zaštićenim područjima pojedinih evropskih država.

Mreža željeznica unutar evropskog kontinenta je znatno razvijena i neke od njih predstavljaju i turističke atrakcije. Jedna takva turistička atrakcija nalazi se i u Bosni i Hercegovini.

Linija Sarajevo-Mostar proglašena je jednom od 18 najljepših na svijetu prema izboru uglednog britanskog lista “Guardian”, i do sada je privukla veliki broj stranih turista. Britanski list ”Guardian”opisao je bh. liniju kao izuzetno atraktivnu posebno dolinom Neretve.

Prva pruga u Bosni i Hercegovini puštena je u saobraćaj 24. decembra 1872. godine. Bila je to pruga normalnog kolosjeka od Banje Luke do Dobrljina (101,6 km), izgrađena kao dio Carigradske magistrale koja je, prema planovima Turske, trebala povezati Carigrad sa Bečom.

Za potrebe Grada Sarajeva izgrađena je mreža gradske željeznice (5.271 km) i dio Ilidža – Ilidža Banja (1.28 km) sve u vremenu od 05.01.1885. do 28.06.1891.godine.  1969. godine elektrificirana je pruga Sarajevo – Ploče, a naredni period do 1992. godine je period elektrifikacije bosanskohercegovačkih pruga i uvod najsavremenijih tehnologija u željezničkom saobraćaju. Na žalost u periodu između 1992. i 1995. godine željeznički kapaciteti i infrastruktura su uništeni. Ipak programi obnove i razvoja se realizuju uz pomoć države, entiteta i Međunarodne zajednice. Obnovljene su pruge, mostovi, pružna postrojenja i kontaktna mreža i uspostavljen saobraćaj na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.