Gdje su Ramsar područja u BiH i zašto ih trebamo očuvati?

Dugo vremena su se močvarna područja vezala uglavnom za zarazne bolesti koje prenose insekti poput komaraca, te su samim tim bila i isušivana sa ciljem poboljšanja života i zdravlja ljudi. [&hell...

Dugo vremena su se močvarna područja vezala uglavnom za zarazne bolesti koje prenose insekti poput komaraca, te su samim tim bila i isušivana sa ciljem poboljšanja života i zdravlja ljudi. Više od trećine svjetskih močvarnih staništa izgubljeno je u zadnjih 45 godina ne samo isušivanjem, nego i zatrpavanjem, zagađivanjem, prenamjenom, prekomjernom eksploatacijom i unošenjem stranih vrsta. Danas su to najugroženiji ekološki sistemi. Gubitak i degradacija močvara, rijeka i jezera u velikoj mjeri doprinosi problemu globalnog zagrijavanja.  Njihova uloga je višestruka, one nas opskrbljuju vodom, štite od poplava, suša i drugih katastrofa, osiguravaju hranu i sredstva za život milionima ljudi, podržavaju bogatu biološku raznolikost i skladište više ugljika nego bilo koji drugi ekosistem. Močvarna staništa su od velike važnosti radi svojih ekoloških svojstava, funkcija i ekonomskih vrijednosti, te predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i pejzažne raznolikosti. Uz njih je vezano više od 40% vrsta biljaka i životinja.

Pojam vlažno područje označava područje s ekosistemom na prelazu između suhog i mokrog. Ovaj pojam obuhvata različite tipove staništa kao što su močvare, tresetišta, riječni rukavci („mrtvaje“), močvarne šume, močvarne livade i slična, veći dio godine poplavljena područja. Flora i fauna su prilagođeni cjelogodišnjem višku vode. Močvara je mjesto na kojem je zemljište prekriveno vodom – slanom, svježom ili negdje između – sezonski ili trajno. Funkcionira kao vlastiti zasebni ekosistem. Močvare su prepoznatljive prvenstveno po vegetaciji koja se prilagodila vlažnom tlu.

2. februar se obilježava kao Svjetski dan vlažnih (močvarnih) staništa. Na taj je dan 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru na obali Kaspijskog jezera, potpisana Konvencija o močvarama od međunarodnog značaja, naročito kao staništa ptica močvarica. Konvencija obvezuje svaku zemlju potpisnicu na opće očuvanje močvara na vlastitom teritoriju i predstavlja okvir za međunarodnu saradnju u zaštiti i održivom korištenju močvarnih staništa.

Do sada joj je pristupila 171 država, koje su čak 2414 područja proglasila vlažnim područjima od međunarodnog značaja, a koja zauzimaju ukupnu površinu od 254,543,972 ha.

Bez ramsarskog područja očuvanje prirode na globalnom nivou ne bi bilo moguće. Cilj Ramsarske konvencije je zaustaviti degradaciju i osigurati očuvanje i razumno korištenje močvara u cijelom svijetu, kako u svrhu očuvanja biološke raznolikosti tako i u svrhu osiguranja dovoljno prirodnih resursa za ljude koji ovise o močvarnim sistemima.

Bosna i Hercegovina ima 3 Ramsarska područja: Hutovo blato, Livanjsko polje i Bardača.

1. Park prirode Hutovo blato smatra se jednim od najvećih zimovališta ptica na području Europe te je veoma bogato raznolikim životinjskim i biljnim vrstama, od kojih su pojedine i endemske.  Na prostoru Parka prirode po posljednjim istaživanjima projekta Life utvrđeno je više od 600 biljnih vrsta. Posebno bogatstvo “Hutova blata” predstavljaju ptice. “Hutovo blato” se nalazi na jednom od četiri migratorna puta ptica iz Sjeverne i Srednje Evrope prema Aziji i Africi. U periodu seobe ptica one uz povoljne uvjete, u području „Hutova blata“ nalaze obilje hrane, tišine i mira za odmor te je zbog toga ovaj prostor od davnina prepoznat kao važno stanište ptica močvarica. Najveći broj vrsta ptica je registrovan u vrijeme jesenje i proljetne sobe, a također veliki broj vrsta ptica se zadržava na zimovanju i gniježđenju. Prema posljednjim istraživanjima projekta Life na prostoru Parka prirode “Hutovo blato” zabilježeno je 163 vrste ptica iz 39 porodica. Prema sezonskom statusu, najveći broj vrsta pripada zimovalicama i to 53 vrste. U zimskom periodu seobe ptica na prostoru “Hutova blata” zna boraviti i do nekoliko desetaka hiljada jedinki raznih vrsta ptica. U vodama Hutova blata ima 22 vrste riba iz 12 porodica od čega su 4 endemske. Na žalost, unatoč ovom bogatstvu i značaju ovog područje, ono se i danas susreće sa brojnim problemima. Veliki problem predstavlja vodni režim prouzrokovan radom crpne hidroelektrane Čapljina kao i problem invazivnih biljnih i životinjskih vrsta.
2. Livanjsko polje je smješteno u slivu rijeke Cetine i predstavlja izvanredan prirodni fenomen u kršu na 46,000 hektara. S obzirom da je polovina ovog polja redovno pod vodom, Livanjsko polje je ustvari kombinacija močvara izvanredne vrijednosti, važnog staništa za ptice, te tresetišta i livada, u kojima su nastanjene endemske i rijetke vrste. Na ovom području je dosadašnjim istraživanjimazabilježeno više od 700 vrsta biljaka, uključujući i niz endema vezanih isključivo uz kraška polja, kao i veliki broj ljekovitih, aromatičnih i medonosnih biljaka, 42 vrste vilinskih konjica, 39 vrsta leptira, 16 vrsta riba, od kojih su četiri isključivo vezane uz kraške vode, 6 vrsta vodozemaca, brojnih sisara, uključujući i populaciju divljih konja, te ono što je za ornitologe od velikog značaja, 235 vrsta ptic Zbog izuzetnih prirodnih bogatstava Livanjsko polje je 2008. proglašeno za močvarno područje od međunarodnog značaja, a 2011. uvršteno na listu područja od međunarodnog značaja za ptice. Trenutno se nalazi i na listi potencijalnih “Natura 2000” područja u BiH. Međutim, Livanjsko polje još uvijek nije obuhvaćeno nijednom kategorijom zaštite na prostoru BiH.
3. Močvara Bardača je kompleks 11 jezera smještenih između rijeka Save i Vrbasa, sjeveroistočno od Banjaluke. Ova prirodna močvara predstavlja i značajno stanište brojnih biljnih i životinjskih vrsta, uključujući i endemične vrste, i poznata je stanica migratornih ptica. Na močvarno-barskom području Bardače registrovano je 178 vrsta ptica (od kojih dvije vrste globalno ugroženih vrsta ptica, dok se neke vrste gnijezde samo na ovom lokalitetu). Značajan faktor koji svakodnevno vodi do devastacije ovog područja je svakako ljudski.

U Bosni i Hercegovini klimatske promjene imaju značajne negativne socio-ekonomske posljedice, a vlažna staništa igraju ključnu ulogu u ublažavanju tih posljedica. Posebno značajan tip prirodnih vlažnih staništa su tresetišta. Ona na globalnom nivou akumuliraju ogromne količine ugljika odnosno posjeduju izuzetan potencijal za ublažavanje savremenih uticaja klimatskih promjena.

Neka važnija tresetišta su uglavnom vezana za određene zone po dnu kraških polja među kojima su najpoznatija Livanjsko (sjeverozapadni dio), Glamočko, Kupreško i druga polja u kršu, zatim Hutovo blato, te lokaliteti u zoni močvare Bardača i drugim sličnim područjima uz rijeku Savu.

Dugo su vlažna područja bila zanemarivana u Bosni i Hercegovini, i od strane javnosti i od strane vlasti, što je pogodovalo njihovoj devastaciji. Stoga je veoma važno razvijati svijest o značaju ovih područja posebno u periodu koji karakterišu klimatske promjene.

Danas močvare sve više posmatramo kao vrijedan biotički resurs. Zaštita, obnova i odgovorno korištenje ovih staništa ključ je za očuvanje biološke raznolikosti, razvoj lokalnih potencijala i stabilnost planete općenito. Sve je veći ekonomski značaj ovih područja kao turističkih atrakcija.

Vlažna staništa mogu nam pomoći da ublažimo i da se prilagodimo klimatskim promjenama koje imaju značajne negativne socio-ekonomske posljedice. Primjera radi, vlažna područja mogu ublažiti poplavne valove i smanjiti njihov utjecaj nizvodno. Ovakvih prirodnih sistema odbrane od poplava trebalo bi biti znatno više, te je neophodno planirati njihovo očuvanje, uz povezivanje sektora vodoprivrede, zaštite prirode, šumarstva, poljoprivrede i energetike.

Sagorijevanje lignita i isušivanje tresetišta čini čak desetinu godišnjih emisija stakleničkih gasova iz fosilnih goriva, a uništavanje močvarnih područja doprinosi gotovo četvrtini globalnog ispuštanja metana.

Značaj močvara je višestruk. Njih nastanjuje raznovrstan biljni i životinjski svijet poput močvarnih ptica ( patke, guske, ibisi i druge), zatim sisara, vodozemaca, riba. Močvare su i mjesta za ptice koje ih koriste prilikom zaustavljanja tokom dugih migracija, pružajući im zaštitu i hranu.

Močvare su i prirodni filteri koji zadržavaju zagađivače poput fosfora i teških metala u svojim zemljištima, transformišu otopljeni azot u gas azota i razgrađuju suspendovane čvrste materije kako bi neutralizirale štetne bakterije. New York City je otkrio da bi mogao uštediti od 3 do 8 milijardi dolara u novim postrojenjima za prečišćavanje otpadnih voda kupnjom i očuvanjem 1,5 milijardi dolara zemljišta oko svojih rezervoara.

Iako pokrivaju mali dio planete, njihove sposobnosti skladištenja ugljika su od velikog značaja. Oni mogu uskladištiti 50 puta više ugljika od kišnih šuma, pomažući da se sačuva ovaj gas koji zadržava toplotu u amosferi, izvan atmosfere. Močvare skupljaju materiju koja sadrži ugljik iz vode, poput lišća i životinjskog otpada, a zatim te prirodne ostatke zatrpavaju pomoću vode i taloga, doslovno ih zaključavajući. Još jedna prednost je što močvare brzo rastu i čvrste su, što znači da imaju dug vijek isisavanja ugljika iz atmosfere.

Dakle, bez močvara, gradovi moraju potrošiti više novca na prečišćavanje vode za svoje građane, poplave su mnogo razornije, olujni udari vjetrova npr. uragana mogu prodrijeti dalje u unutrašnjost, životinje se raseljavaaju ili izumru, a opskrba hranom kao i način života su poremećeni.