Mahunarke za zdravu prehranu i planetu
Svjetski dan mahunarki obilježava se 10.2. što je ujedno i prilika za podizanje svijesti o nutritivnim svojstvima mahunarki i njihovom doprinosu održivim sistemima ishrane. Proizvodnja hrane postaj...
Svjetski dan mahunarki obilježava se 10.2. što je ujedno i prilika za podizanje svijesti o nutritivnim svojstvima mahunarki i njihovom doprinosu održivim sistemima ishrane. Proizvodnja hrane postaje sve veća prijetnja prirodi, jer sa porastom populacije povećava se i potreba za hranom, a sa ekonomskim razvojem i potreba za sve raznovrsnijom hranom. Stoga je proizvodnja hrane postala glavni uzrok krčenja šuma i gubitka biodiverziteta na Zemlji, a takođe u velikoj mjeri doprinosi klimatskoj krizi zbog emisije gasova poput karbon dioksida, metana i drugih plinova koji zagrijavaju planetu na mnogo načina. Oko jedne trećine svih globalnih emisija stakleničkih gasova emituje se proizvodnjom hrane na svjetskom nivou, a sve veće emisije stakleničkih gasova bi mogle otežati ograničavanje globalnog zagrijavanja na ciljeve postavljene Pariskim klimatskim sporazumom, čak i ako se emisije iz sagorijevanja fosilnih goriva odmah zaustave, navodi se u naučnim izvještajima iz protekle godine. Ipak, ograničavanje ukupnog zagrijavanja u ovom vijeku na 1,5 stepeni Celzijusa, moglo bi se postići promjenama globalnog prehrambenog sistema u narednih nekoliko decenija, uključujući usvajanje prehrane bogate biljkama i smanjenje bacanja hrane. Upravo zato je važno i šta jedemo. Razlika u emisijama između mesne i biljne proizvodnje je velika – otisak karbona za jedan kilogram (kg) leće je samo 0,9 kg ekvivalenta karbon dioksida (CO2). Ovo uključuje emisije prije nego što napuste farmu, dok je ekvivalentni otisak karbona za jedan kg govedine 27 kg CO2 ekvivalenta. Sir je 13,5 kg, a piletina 6,9 kg. Dobro je znati da postoji hrana poput mahunarki, koja ima višestruku korist, kako za zdravlje tako i za okoliš i održivi razvoj.
Zdravstvena korist –Mahunarke poput graha, leće, boba, graška, slanutka i soje sadrže sve makronutijente (ugljikohidrate, proteine i masti), vitamine, minerale i fitonutrijente. Leća recimo, ima visok procenat vitamina B i bogata je energijom, a zbog proteina koje sadrži, smatra se odličnom zamjenom za meso. Dokazi o usjevima datiraju od prije deset hiljada godina i pronađeni su na obalama rijeke Eufrat u sadašnjoj sjevernoj Siriji. Grah je jednogodišnja biljka prenesena iz Amerike u Evropu u 16. vijeku, zajedno s krompirom i kukuruzom. Posjeduje veliku energetsku vrijednost i sadrži gotovo sve esencijalne aminokiseline. Odličan je izvor vlakana, proteina i pored toga sadrži lecitin te kalij, kalcij, željezo, fosfor, magnezij, cink i natrij. Za razliku od drugih izvora grah ima malo masti, te ne sadrži one zasićene kao ni kolesterol. Od vitamina odličan je izvor folne kiseline, vitamina B6, K, B2 i B3. Utiče pozitivno na rad srca, probavu, zdrav gubitak kilograma, kolesterol, šećer, bogat je antioksidansima koji štite stanice od oštećenja koja uzrokuju starenje i karcinom.
Okolišna korist-Mahunarke mogu biti ključ za povećanje otpornosti poljoprivrednih sistema i pružanje boljeg života poljoprivrednicima u okruženjima sa nedostatkom vode, jer imaju mali otisak vode i mogu bolje tolerisati sušu i klimatske vanredne situacije u poređenju s drugim usjevima za hranu. Za 1 kg leće potrebno je 1250 l vode, a za 1 kg govedine 13000 l. Obzirom da je već izgubljeno 50% gornjeg sloja zemljišta planete, erozije tla uzrokuju 50% manje prinosa, a grah i grašak recimo, njeguju tlo i štite ga od daljeg oštećenja. Uzgoj dva ili više usjeva u neposrednoj blizini od kojih je jedan mahunarka, povećava biodiverzitet na farmi I stvara raznovrsniji krajolik za životinje i insekate. Osim toga njihova proizvodnja ima manju emisiju stakleničkih gasova, te su one zbog svega navedenog suštinski alat za borbu protiv klimatskih promjena.
Održivost-Mahunarke su posebno važne za održivu proizvodnju usjeva zbog svoje sposobnosti da fiksiraju atmosferski nitrogen i da u nekim slučajevima poboljšaju promet fosfora, čime se doprinosi optimizaciji korištenja hranjivih tvari u tlu i postizanju boljeg okoliša. Imaju široku genetsku raznolikost iz koje se mogu lako izdvojiti klimatski otporne sorte.
