Moćne planine Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina je većinom planinska zemlja, a planine čine 4/5 površine. Planine u Bosni i Hercegovini obiluju rudnim i šumskim bogatstvom, čistim izvorima vode, raznolikim biljnim i životi...

Bosna i Hercegovina je većinom planinska zemlja, a planine čine 4/5 površine. Planine u Bosni i Hercegovini obiluju rudnim i šumskim bogatstvom, čistim izvorima vode, raznolikim biljnim i životinjskim svijetom.

Maglić 2386 m je dinarska planina na granici Bosne i Hercegovine i Crne Gore, a ime je dobio, pretpostavlja se, po tome što je vrh vrlo često prekriven maglom. Njegov najviši vrh (2.396 m) se nalazi u Crnoj Gori, dok je na bosanskoj strani planine najviši vrh Maglić sa 2.386 metara nadmorske visine. To je ujedno i najviši vrh Bosne i Hercegovine. Veliki je izazov za planinare i alpiniste, a zbog svojih brojnih izvorišta vode, zelenih pejzaža te u samom podnožju Maglića prašume Perućice, izazov je i za ljubitelje prirode općenito.  Prema tvrdnjama naučnika sa Sveučilišta Yale, Perućica nudi jedinstvenu studiju o ulozi prašuma u globalnom ciklusu ugljika, što je čini savršenim prirodnom laboratorijem. Tu je registrovano preko 170 vrsta drveća i grmlja i preko 1.000 vrsta zeljastog bilja. U njoj se nalazi veliki broj stabala starih oko 300 godina, a smatra se da je sama prašuma stara oko 20.000 godina. Ovdje se mogu pronaći stabla visoka preko 50 metara, a trenutno najviše izmjereno visoko je 57,4 metra. ​​Na visini od oko 2000 m na lokalitetu Careva dola nalazi se izvor vode što je rijetkost na ovim visinama. U podnožju jugozapadne strane Maglića na 1517 m n/v na teritoriji Crne Gore, nalazi se Trnovačko jezero srcolikog oblika. Na Magliću su vođene teške borbe za Pete neprijateljske ofanzive, u proljeće 1943. godine.

Volujak ima 16 vrhova preko 2000 m , a najviši je Velika Vlasulja 2336 m kojim prolazi granica BiH i Crne Gore, čime je taj vrh (koji pripada i BiH i CG) druga planina po visini u Bosni i Hercegovini. Nalazi se na granici Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Planina je bogata ljekovitim biljem, jagodičastim voćem, gljivama kao i životinjskim svijetom. Registrovano je nekoliko medvjeda koji lutaju padinama Volujaka, a primjećene su i divokoze i orlovi. Konji koji lutaju oko Volujaka nisu divlji, ali preživljavaju u prirodi bez redovnog nadzora. Na bh strani Volujak se nalazi unutar Nacionalnog parka “Sutjeska”, a na crnogorskoj je Park prirode “Piva”.

Čvrsnica 2228 m ima 15 vrhova preko 2000 metara, a najviši je Pločno. Treća po visini planina u Bosni i Hercegovini. Smještena je u sjevernom dijelu Hercegovine i ujedno je sa najvećim vrhom u Hercegovini (Pločno 2228nm). Čvrsnica se nalazi u općinama: Posušje, Jablanica i Mostar,a također je i sastavni dio Parka prirode Blidinje. Zbog neobične ljepote njenog prirodnog okoliša redovno je odredište planinara iz zemlje i cijele regije. U njenoj neposrednoj blizini nalazi se i nešto niža Vran-planina (2074m). Najveće naseljeno mjesto u blizini je grad Jablanica sa sjeveroistočne strane te sa jugozapadne Posušje i Tomislavgrad. Vrh Čvrsnice Pločno nalazi se u Rakitnu općine Posušje. Na njoj se nalazi poznati geomorfološki objekat u obliku luka Hajdučka vrata ili Mijatov prolaz koji je zaštićen kao spomenik prirode od 1985. godine. Bogatstvo flore i faune, brojne endemske vrste (gljive, munika-bosanski bor, mrki medvjed, divokoza, triton, riba oštrulja).

Prenj 2155m je prema mnogima najatraktivniji planinski masiv u BIH koji planinari često nazivaju bosanskim Himalajima. Ovdje se nalazi 11 (prema nekim izvorima 10) vrhova viših od 2000 metara. Najviši vrh Prenja je Zelena glava (2155 m) ismješten je u centralnom dijelu Dinarida, a sa vrha se pruža pogled kako na planine koje ga okružuju Velež, Čvrsnicu, Bjelašnicu, Visočicu, tako i na Maglić, pa čak i do mora ukoliko je vedro. Zbog njegovog položaja i klime karakterišu ga i nagle promjene vremena, koje su u prošlosti znale više puta biti fatalne za planinare. U podnožju planine su tri grada: Mostar, Konjic i Jablanica. Jedna od pretpostavki je da je Prenj svoje današnje ime dobio po Perunu, bogu gromovniku starih Slavena. Vrste: munika, prenjski daždevnjak. Opjevao ga je i Vladimir Nazor u istoimenoj pjesmi iz koje izdvajamo jedan stih:

Prenj planina nije, 

Visok grad je vila, 

Sijelo je bogova 

Drevnih bogumila: 

Još vrijeme brazde 

Po čelu mu ore; 

U njem se žestoko 

Dobro i zlo bore. 

Vranica 2112m ima 8 vrhova preko 2000 m. Najviši vrh Nadkrstac. smještena je u centralnom dijelu BIH, između gradova Gornji Vakuf na zapadu i Fojnice na istoku. Nalazi se na razvođu između rijeka Vrbasa i Bosne i ima drugačiju građu i sastav stijena (petrografsku građu) od okolnih krečnjačko-dolomitnih bosansko-hercegovačkih planina, pa su joj zbog toga i reljefna obilježja drugačija od ostalih planina. Njeni vrhovi su zaobljeni , a padine blažeg nagiba. Na njoj se nalazi Prokoško jezero koje je zadnjih godina posebno izloženo brutalnog nelegalnoj gradnji. Na Vranici se može vidjeti dosta izvora (Vrbasa, Kozičke rike, Sikirskog potoka), mnoštvo slapova (Ždrimački slap, Kozički slap) i mnogo različitih pećina i jama. Bogatstvo flore i faune karakterišu i endemske biljke: vraničko zvonce (bijelo vraničko zvonce), bosanska zvončika i Alchemilla vranicensis. Također, u Prokoškom jezeru je živjela endemska vrsta triton za koju nije sasvim sigurno da je posljednjih godina opstala. Na području Vranice su utvrđene najstarije geološke naslage još iz starijeg paleozoika zbog čega ovaj planinski prostor obično nazivaju “rudnim gorjem”, “srednjebosanskim rudnim planinama”, odnosno prostorom “bosanskog škriljavog (škriljastog) gorja”. Specifična geološka građa i tektonski sklop ovdje su doprinijeli pojavi rudnih ležišta i mineralnih izvora (pr. Fojnica). 

Treskavica 2088m Od 7 vrhova preko 2000 m Đokin toranj ili Mala ćaba je najviši vrh Treskavice sa 2088 m (prema pojedinim izvorima), odnosno 2086 m (kako je navedeno na samom vrhu). Najviši vrh ima tri imena. Mala ćaba, Đokin toranj i Pakliješ. Postoje različita objašnjenja porjekla imena. Najraširenije je ono koje kaže da se Pakliješ zove područje malo južnije od vrha koje je dobilo ime zbog nepristupačnosti i surovosti terena. Prema tom objašnjenju vrh je dobio ime Đokin toranj po metalnom objektu koji je tu bio izgrađen kao sklonište, a koji se veže za nekog Đoku, arhitektu, planinara, koji je sagradio taj objekat. Danas su od njega ostala samo metalna vrata što se mogu vidjeti na vrhu. Objekat nije izdržao ratne i meteorološke uvjete. Kad je riječ o imenu Mala ćaba, po tom je mišljenju upravo to pravo ime jer je historijsko. To je stari naziv za vrh koji mještani iz sela u podnožju Treskavice od davnina koriste a vezan je za posjećivanje vrhova u određenom danu u godini iz religijskih razloga. Kako god bilo, najviši vrh Treskavice uistinu je impresivan. Kad je vidljivo i vrijeme sunčano, posjetioci tvrde da pogled sa Treskavice seže sve do Crne Gore i Jadranskog mora. Neobična poјava za krševitu planinu Treskavicu jest bogatstvo izvora od koјih neki leže pod samim naјvišim vrhovima. Podaci govore da na ovoj planini izvire 365 vrela. Priroda ju je obdarila i sa 5 prekrasnih planinskih jezera do kojih se ne može prići automobilom, čime su zaštićena od ljudskog djelovanja. Bogata je florom i faunom i na njoj se može vidjeti bosanski ljiljan. Lilium bosniacum (Beck ex Fritsch) − je vrsta ljiljana u BiH. Dugo je smatran podgrupom vrsta Lilium pyrenaicum i/ili Lilium carniolicum, ali su 2005. bosanskohercegovačke populacije izdvojene u posebnu vrstu. Nalazi se na Crvenoj listi i zaštićen je Zakonom o zaštiti prirode.

Vran 2074 m ima 4 vrha preko 2000 m, a najviši je Veliki Vran. Nalazi se u području općine Tomislavgrad istočno od tog grada. Ime Vran planine povezuje se s tamnim izgledom kada se gleda iz Polja, dok lokalni pastiri kažu da je Vran dobio ime po jatima vrana koje su nastanjivale podnožje ove planine. Planine ovog područja su stjecište brojnih endemičnih, reliktnih i rijetkih biljnih (i životinjskih) vrsta i centar za očuvanje, formiranje i raseljavanje brojnih vrsta na Balkanskom poluotoku.

Bjelašnica 2067 m ima 9 vrhova preko 2000 m, a najviši je istoimeni vrh Bjelašnica. Smještena je u centralnom dijelu BiH, jugozapadno od glavnog grada Sarajeva. Na najvišem dijelu podignuta je značajna meteorološka stanica, koja je ujedno i najviša stalno nastanjena tačka u Bosni i Hercegovini. U sklopu 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, na Bjelašnici su izgrađeni brojni sportski i turistički objekti, koji se i danas koriste. Na području Bjelašnice živi preko 3,000 vrsta i podrvrsta biljaka, što je oko 66% od ukupnog broja pronađenih vrsta u BiH, što ga čini vrlo važnom riznicom biljnog diverziteta. Veliko je bogatstvo i životinjskog svijeta. Medvjed, divokoza, vuk, orao, lisica, zec, divlje patke, mekousna pastrmka, gušteri, 127 vrste leptira i 29 vrsta skakavaca i još mnogo drugih sisavaca, ptica, reptila i beskičmenjaka našlo je svoje stanište na planini Bjelašnica. Od značaja, čije očuvanje zahtijeva da se proglase posebna područja konzervacije, su dvije vrste šišmiša (Rhinolophus blasii, Myotis myotis), vuka (Canis lupus) i mrkog medvjeda (Ursus arctos), divojarca (Rupicapra rupicapra).

 Lelija 2032 m je prema nekim autorima jedan od vrhova Zelengore, dok je drugi izdvajaju kao zasebnu planinu. Planinu obilježava pet šiljatih vrhova, među kojima je najviši Velika Lelija (2032 m), koji je ujedno najviši vrh u cijelom masivu Zelengore. Dio Lelije pripada Nacionalnom parku “Sutjeska”. Tu se nalazi preko 2600 vrsta biljaka, od kojih su najznačajniji uskolisni zvončac (Edriaanthus sutjescae), endem u kanjonu Sutjeske, bosanska čekinjuša, bosanski kaćun, ilirska krčagovina i dinarska večernica. Na ovom području mogu se naći šumske kornjače, zelembaći i rijetki mosorski gušteri, a od zmija bjelouške, smokulje, poskoci i šarka . Najupadljiviji predstavnici faune ptica su suri orlovi, orao zmijar, sivi soko i bjeloglavi sup, sova ušara i ćuk. Danas veoma rijedak na cijelom Balkanu, ovdje i veliki tetrijeb ili gluhan.

 Zelengora 2014 m 2 vrha preko 2000 m, a najviši je Bregoč. Nalazi se u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska. Zelengora obiluje bogastvom flore i faune, posebno na području Nacionalnog parka Sutjeska i Perućice, jedine prašume Evrope. Jedan od osnovnih zadataka Nacionalnog parka je i očuvanje biodiverziteta ovog područja, uključujući prirodne pojave poput 8 prelijepih planinskih jezera (Kotlaničko jezero, Orlovačko jezero, Crno, Bijelo, Gornje Bare, Donje Bare, Štirinsko jezero, Kladopoljsko). Zelengora je stanište jedne od najvitalnijih i najbogatijih populacija medvjeda, vuka i divokoze.

Cincar 2006 m sa najvišim istoimenim vrhom smješten je u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, sjeveroistočno od Livna, na granici općina Glamoč i Livno. Cincar ima posebno oštru planinsku klimu. Bura se ponekad  pretvara u olujni vjetar, što djelimično objašnjava nedostatak šume na jugozapadnim planinskim padinama. Snijeg pokriva tlo od sredine oktobra do sredine maja, što čini Cincar odredištem za skijaše. Na jugozapadnoj strani Cincara ,  na visoravni Krug,žive livanjski konji. Ovo nisu izvorni divlji konji, nego su potomci domaćih konja koji su služili u poljoprivredi. Nakon što ih je u toj ulozi potisnula mehanizacija prije pedeset godina, ostavljeni su življeti divlje, jer više nije bilo potrebe za njima. Budući da skoro pola stoljeća nije postojala organizirana ljudska skrb za njih od strane države, dnevno prelaze desetke kilometara da bi se nahranili i napojili. Unatoč nepovoljnim vremenskim uvjetima, brojnim zvijerima iz obližnjih šuma, preživjeli su zahvaljujući bogatim pašnjacima.O ovim konjima se trudi skrbiti planinarsko ekološko društvo Borova Glava te općina Livno. Procjene iz travnja/aprila 2011. govorile su o 196 konja. Prema podacima iz 2013. godine bilo je 286 konja i 48 ždrijebadi. Prema podacima iz srpnja/jula 2015. godine bilo je 418 konja od toga 65 ždrijebadi. Od 2013. livanjski divlji konji zaštićeni su zakonom. Ovaj kraj je poznat i po proizvodnji sira koji se počeo proizvoditi u 19. stoljeću u okolini Livna po uzoru na tehnologiju proizvodnje francuskog sira grojera.