(Ne)održivi ekoturizam

Prefiks “eko” se nerjetko  pogrešno koristi, posebno u društvima koja se nalaze u tranziciji, ekonomskoj, društvenoj i okolišnoj. Upravo ova tri pojma i ravnoteža među njima,  predstavljaj...

Prefiks “eko” se nerjetko  pogrešno koristi, posebno u društvima koja se nalaze u tranziciji, ekonomskoj, društvenoj i okolišnoj. Upravo ova tri pojma i ravnoteža među njima,  predstavljaju bit održivog razvoja, a održivi razvoj jeste osnova za shvatanje definicije pojmova koji u svojoj osnovi imaju riječ eko. Riječ eko ima svoj korjen u starim jezicima, grč. oíko-; oȋkos: dom, kuća, boravište. Danas bi to značilo da se radi o nečemu što nema negativan uticaj na okoliš. Ipak. Postavlja se pitanje da li sve što je “eko” pozitivno utiče na okoliš?

Jedan takav primjer možemo naći u ekoturizmu. Specifični oblik turizma koji nazivamo ekoturizam, a čiji se razvoj temelji pretežno na prirodnim resursima, trebao bi biti u skladu sa načelima održivog razvoja, bez negativnog uticaja na okoliš. Stoga se i mnogi turisti oslanjaju na to da je ekoturizam ekološki prihvatljiv i etički u konačnici. 

Kada se ekoturizam provodi na održiv način, onda se za njega može reći da je etički jer osnažuje ideju očuvanja prirode i lokalne zajednice. S druge strane ukoliko je ekoturizam neodrživ, takav može biti štetan i za prirodu i za lokalne zajednice. 

Ekoturizam se često odvija u zaštićenim prirodnim područjima kao što su rezervati prirode, nacionalni parkovi, spomenici prirode ili zaštićeni pejzaži, te treba da doprinese očuvanju životne sredine ali i smanjenju siromaštva. Negativni učinci turizma u zaštićenim područjima u najvišoj mjeri proizlaze iz nekontroliranih turističkih posjeta i nekontroliranog rasta prihvatnih kapaciteta, bez da se vodi računa o specifičnostima samog prostora. 

Odatle da je ekoturizam “zelena” ili “alternativna” forma turizma čiji cilj je očuvanje okoliša upravljanjem njime na održivi način. Održiva forma turizma više pogoduje zemljama u razvoju, nasuprot masovnog turizma koji se vezuje za razvijena područja poput španskih obala, Floride  i dr. 

Neke destinacije su postale ‘žrtve’ svojih prirodnih ljepota poput recimo malih ostrva kao što su Mikonos u Grčkoj ili Capri u Italiji  koja su već premašila svoj ‘kapacitet nosivosti’. Upravo mogućnosti za rješavanje i spriječavanje ovakve vrste problema jeste u toj alternativi koju nudi ekoturizam. 

Za razliku od masovnog turizma, ekoturizam podrazumijeva putovanja u manjim grupama koje dijele zajedničke interese poput planinarenja, fotografije, posmatranje ptica, biciklizma i sl.  Ekoturizam podrazumjeva odgovoran razvoj i menadžment turizma, sa ciljem da se impakt na okoliš i lokalnu zajednicu svede na minimum. Može se reći da se načela ekoturizma ogledaju u odgovornom odnosu prema zaštiti okoliša, prirode, poštivanju lokalne kulture, dobrobiti lokalnih zajednica, očuvanja prirodnih resursa i minimalnog zagađenja.

Svijest o posljedicama masovnog turizma na okoliš, kulturu i ekonomiju  sa svojom visokom potrošnjom i zanemarivanjem lokalnih zajednica, bio je veliki poticaj rastu ekoturizma. Od 1980-ih godina bilježi se njegov porast i sada čini  oko 7% svjetskog turističkog tržišta. Projekcije Svjetske turističke organizacije ukazuju da će se broj ekoturista značajno povećati u narednim godinama i to naročito u Evropi. 

Kao i sve ostalo i ekoturizam ima svoje prednosti ali i negativne strane, a upravo je uticaj čovjeka presudan faktor u tome. Čovjek svojim djelovanjem može raditi na očuvanju životne sredine i očuvanju kulture, a isto tako može i povećati stres koji bi određeni prostor ugrozio. 

Stoga je neophodno da budemo informisani o tome kako naše ponašanje utiče na zaštićena prirodna područja, te da osvjestimo i prednosti i negativne strane ekoturizma, ali  i najznačajnije- zašto je održivi ekoturizam važan. Razumijevanjem kako prepoznati održivi ekoturizam mi postajemo svjesni učesnici u očuvanju prirode. 

Održivi ekoturizam je odgovorno putovanje u zaštićena ili ranjiva prirodna područja koja se fokusiraju na očuvanje okoliša i obrazovanje, uz održavanje ekonomskog i društvenog blagostanja lokalnih zajednica. 

Neodrživi ekoturizam s druge strane možemo prepoznati po tome da turoperatori i turističke kompanije mogu provoditi ekoture kao marketinški trik kako bi privukli pažnju putnika koji traže ekološki prihvatljivije opcije putovanja. 

Ne postoji savršen model istinski održivog ekoturizma. Čak i najodrživiji modeli ekoturizma će imati neke negativne implikacije, ali krajnji cilj je stvoriti dugoročni održivi plan koji maksimizira koristi i minimizira negativne uticaje. Bavljenje ekoturizmom treba da ima pozitivne efekte u okolišnom, društvenom i ekonomskom smislu, kako ne bi prevagnule  negativne strane i kako ekoturizam ne bi postao neodrživ. 

Kako prepoznati potencijalne pozitivne , a kako negativne strane ekoturizma!

Uzevši u obzir sve navedeno, jako je važno imati u vidu osnovna načela eko turizma kao što su podizanje ekološke svijesti,  očuvanje lokalne kulture,  očuvanje biološke i kulturne raznolikosti kroz zaštitu ekosistema, osiguravanje financijskih sredstava za očuvanje ekosistema, održivi razvoj i jaču lokalnu zajednicu,  promocija odgovornosti kroz minimalni uticaj na okoliš i kulturu, uvažavanje prava i potreba lokalnog stanovništva, prihvaćanje različitosti, sinergija subjekata (poduzetnika i lokalne samouprave) unutar destinacije, osmišljavanje i pružanje kvalitetnih doživljaja gostima, održivo raspolaganje otpadom.