Samo je jedna planeta Zemlja
„Samo je jedna planeta Zemlja“ ovogodišnji je slogan koji se koristi za obilježavanje 5. juna, Svjetskog dana okoliša. Klimatske promjene, gubitak prirode i biodiverziteta, zagađenje i otp...
„Samo je jedna planeta Zemlja“ ovogodišnji je slogan koji se koristi za obilježavanje 5. juna, Svjetskog dana okoliša. Klimatske promjene, gubitak prirode i biodiverziteta, zagađenje i otpad dokazi su da je sve više štete koju nanosimo Zemlji i da moramo dati sve od sebe kako bi planeti pomogli da se izliječi i oporavi. Izlaz iz ovoga je transformacija naših ekonomija i društava kako bi bili inkluzivni, pravedniji i povezaniji s prirodom. Najveću odgovornost imaju veći subjekti kao što su vlade, finansijske institucije, preduzeća, međunarodne organizacije i druge organizacije koje imaju moć da sva postojeća pravila održivog razvoja prepišu i približe pojedincima kako bi se otvorili novi horizonti i kako bi održivost postala jedina opcija.
Na nivou Evropske unije, Zeleni plan je nov, ali klimatska akcija EU nije. Uz pomoć Zelenog plana Evropa treba do 2050. postati prvi kontinent koji uklanja onoliko emisija CO2 koliko ih proizvodi. EU ima više od 450 miliona stanovnika, ali klimatske promjene utiču na svakog od 7,9 milijardi ljudi koji žive na našoj planeti. Zbog toga je EU odlučna da iskoristi svoju poziciju da predvodi globalnu akciju u vezi s klimom.
Brojne su strategije da se poveća održivost u svim segmentima naših života i da se trenutna ekspoloatacija resursa takođe učini održivom. Rješavanje Zemljinih međusobno povezanih ekoloških i društvenih izazova zahtijeva holistička rješenja. Pojedinačne akcije nisu uspjele spriječiti probleme, tako da su sistemske, transformativne promjene, neophodne kako bi se odgovorilo na sve izazove. Rješenja i tehnologija postoje i sve su pristupačnije, tako da ih samo treba i primjeniti.
Da bismo postigli održivost kroz holistička rješenja, prije svega potrebno je znanje. Počevši od biotičkih resursa neophodna je zaštita vrsta i njihovih staništa. Pravna zaštita određenih vrsta može smanjiti ili zaustaviti eksploataciju, međutim vrsta može biti u opadanju unatoč tome, ukoliko je njeno stanište ugroženo ili ukoliko je recimo ugrožena neka druga vrsta u lancu ishrane. Aktivnosti poput urbanizacije, deforestacije i poljoprivrede uzrokuju gotovo potpunu destrukciju postojećih staništa i vrsta koje se nađu na tom području, što je neodrživo na lokalnom nivou ali uz to može ugroziti i šire područje ukoliko se ne odvija na pravi način. Posebno su osjetljive vrste u izolovanim područjima. Kada se govori o šumama one su veoma koristan resurs koji se lako može eksploatisati što nije uvijek i održivo. Međutim iako nema velike finansijske dobiti od konzervacije šuma održivi menadžment i pošumljavanje mogu biti od velike koristi u postizanju klimatske neutralnosti, a neutralna EU je cilj do 2050.godine. Šume apsorbuju ekvivalent od gotovo 10% svih emisija stakleničkih plinova u EU svake godine. Prirodni ekosistemi koji imaju sposobnost da apsorbuju više ugljika nego što emituju nazivaju se “ponori ugljika”. Akcije za zaštitu okeana, tla i šuma su od vitalnog značaja za apsorpciju emisija.
Vode su još jedan važan resurs koji je neophodno zaštititi i kojim je neophodno održivo upravljati. Neodrživost u eksploataciji vodnih resursa nije uvijek lako uočljiva. Jedan od primjera je prekomjerno zahvatanje riječne vode koje može dovesti vremenom do ozbiljnih problema. Zagađenje voda takođe može biti veliki problem i učiniti njihovu eksploataciju neodrživom. Nitrati iz oticanja poljoprivrednog đubriva, pesticidi, teški metali iz industrijskih postrojenja i dr. čine vode neodrživim resursima ukoliko se ne radi na reduciranju polutanata. Još jedan od neodrživih trendova je flaširana voda koja se masovno konzumira iako nije konačno dokazano da je flaširana voda bolja od one koja je tretirana za piće. (tip: vodu za piće iz slavine ostaviti preko noci u staklenoj boci u frižideru da bi izgubila ukus hlora, a ostala sterilna).
Naši životi na dnevnoj osnovi ovise i o korištenju mineralnih resursa. Stijene i minerali, a posebno metali su resursi čija eksploatacija će sve više u budućnosti zahtijevati nove i efikasnije tehnologije i veće troškove kako bi eksploatacija bila profitabilna. To se svakako može usporiti izdržljivijim proizvodima i reciklažom. Postoje različite strategije za lakšu reciklažu materijala koji su vrlo često gotovo nemogući za separaciju prije recikliranja. Da bi bilo moguće i jeftino materijal reciklirati, neki proizvođači vode računa o dizajnu i olakšavajućim okolnostima pri odvajanju komponenti proizvoda, poput računara recimo. Više od 10% računara čini aluminij, željezo, plastika i silicijum, a zatim 0,1-10% bakar, olovo, nikl, kalaj i cink. Označavanje komponenti je takođe od velike koristi kao i ponovno korištenje nekih dijelova, recimo u autoindustriji. U engleskom jeziku je poznato 5 riječi koje se koriste da bi opisale preventivno djelovanje pri stvaranju otpada. Svih 5 počinje na slovo R. REFUSE-odbij da kupiš ili dobiješ stvari koje ti nisu potrebne. REDUCE smanji količinu otpada, birajući proizvode koji imaju manje nepotrebnog pakovanja. REUSE ponovno iskoristi proizvode koji ti više nisu potrebni ili ih daj nekome kome trebaju. REPAIR popravi ono što je pokvareno ukoliko je to moguće, prije nego zamijeniš novim. RECYCLE kako bi se materijali ponovo mogli koristiti. Reciklaža 1 tone papira u prosjeku spasi 17 stabala, 20 t vode i ekvivalent energije od 1t nafte, a uz to smanjuje zagađenje i štetu na staništima.
Energetski resursi su još jedan jako važan segment koji je sastavni dio naših života na dnevnoj osnovi. Eksploatacija neobnovljivih resursa je u samom početku neodrživa iz više razloga, međutim ono što danas sve više zabrinjava je zagađenje koje oni uzrokuju odnosno emisije CO2. Ipak zanemaruje se činjenica da je ukupna količina fosilnih goriva recimo, izuzetno velika i da bi bez ograničenja njihovo korištenje moglo dugo trajati. Karbonska neutralnost je ravnoteža između emisije karbona i njegove apsorpcije iz atmosfere u ponore karbona. Za postizanje nulte stope, sve emisije stakleničkih plinova (GHG) trebale bi biti anulirane kroz sekvestraciju karbona. Sistem koji apsorbira više karbona nego što ga emitira naziva se ponor karbona. Glavni prirodni ponori su tlo, šume i okeani. Prema procjenama, prirodni ponori uklanjaju između 9,5 i 11 Gt CO2 godišnje. Globalna godišnja emisija CO2 dosegla je 38,0 Gt u 2019. godini. Još uvijek ne postoji umjetni ponor karbona kojim se može ukloniti dovoljno ugljika iz atmosfere za učinkovitu borbu protiv globalnog zatopljenja iako postoji mogućnost da bi takvi ponori bili puno skuplji od prirodnih. Karbon pohranjen u prirodnim ponorima poput šuma dolazi u atmosferu zbog šumskih požara, promjena u namjeni zemljišta ili sječe šuma. Za postizanje klimatske neutralnosti nužno je smanjiti emisiju karbona.
Za razliku od neobnovljivih, obnovljivi su održivi ali njihova održivost je u relaciji sa uticajem koji oni izvrše na druge okolišne procese.
Korištenje zemljišta takođe ako se pažljivo planira i organizuje, može povećati održivost i smanjiti uticaj na okoliš. Sa porastom populacije dolazi i do povećanja tipova zagađenja, a uticaj se mijenja od lokalnog pa do širih područja. Neke od strategija da se smanji neodrživo zagađenje su vrlo jednostavne. Emisiju stakleničkih gasova je recimo moguće smanjiti korištenjem obnovljivih izvora energije, kontrolom emisija i legislativom. Proizvodnja hrane takođe može biti neodrživa. Uzgoj hrane se odvija na više Zemljine površine nego bilo koja druga aktivnost, a prevelika eksploatacija i izmjena prirodnih procesa čini mnoge aktivnosti prilikom proizvodnje hrane neodrživim. Neki od načina na koje se proizvodnja hrane može učiniti održivom su organska hrana, „fairtrade“ sistem trgovine čiji cilj je osigurati da trgovina bude poštena između preduzeća u razvijenim zemljama i proizvođača u zemljama u razvoju u kojoj se proizvođačima plaćaju poštene cijene. Fairtrade proizvodi kreću se od sladoleda, zlata, cvijeća do kozmetičkih proizvoda, otisak recimo „fairtrade“ pamuka na okoliš je pet puta manji od konvencionalnog pamuka.
I naravno, na nama je često mogućnost izbora kada je u pitanju trošenje novca, posebno na ljudima koji imaju mogućnost da kupuju veće količine potrepština. Oni imaju istovremeno i mogućnost da biraju manje štetne ali skuplje proizvode i usluge.
