Šta je Ćiro?

Projektom „ĆIRO-staza svjetske baštine/nasljeđa“ će se približiti kulturno-historijsko nasljeđe I stvoriti turistička ponuda duž pruge starog kolosijeka, povezujući opštine Stolac, Ravno...



Projektom „ĆIRO-staza svjetske baštine/nasljeđa“ će se približiti kulturno-historijsko nasljeđe I stvoriti turistička ponuda duž pruge starog kolosijeka, povezujući opštine Stolac, Ravno, Čapljina i Mostar.

Staza će povezivati veliki broj turističkih atrakcija iz obje regije (BiH i RH): Stari most u Mostaru (UNESCO), Stari grad Počitelj, pravoslavna crkva u Žitomisliću, Park prirode Hutovo blato, rimske ruševine Mogorjelo, Špilja Vjetrenica (UNESCO uvjetni popis), pravoslavni manastir Zavala, krško Popovo polje, Stari grad Dubrovnik (UNESCO), krško Konavosko polje, vinarije, mostovi, tuneli, rijeke, polja, itd i ova će staza povezati sve ove atrakcije zajedno.

Austro-Ugarska monarhija, koja je vladala područjem BiH krajem 19. i početkom 20. vijeka izgradila je mrežu željezničkih pruga uskog kolosijeka (kolosijek širina 0,76 m). Pruge je izgradila prvenstveno kao strateške vojne objekte i one su povezivale južne jadranske luke s gradovima u zaleđu i sa srednjom Europom.  Pruge u Hercegovini izgrađene su kao dio Južne pruge, a prva dionica te pruge od Metkovića do Mostara, u dužini 42,4 km, puštena je u promet 13.06.1885. godine, dok je pruga od Gabele do Zelenike u Boki Kotorskoj (Crna Gora), dužine 155,5 km, s odvojcima od Huma do Trebinja (16,7 km) i Uskoplja do Gruža u Dubrovniku u Republici Hrvatskoj (16,5 km), puštena u promet 1901. godine.

Uskotračna pruga u regiji Hercegovina/Dubrovnik sagrađena je početkom 20. vijeka i spajala je Mostar s Dubrovnikom i Konavlima u Hrvatskoj. Prvi ‘’Ćiro’’ prošao je ovom prugom 15. jula 1901. Ideja za revitalizaciju ove linije kao biciklističke staze stvorena je zajednički, s obje strane granice, u cilju očuvanja ove pruge kao historijskog nasljeđa te razvijanja nove turističke ponude. Uskotračna pruga je služila ljudima, povezivala države, krajeve, narode i kulture. Narod je pruge zvao i štreke, a vlakove koje je vukla garava parnjača nazivao je gemišteri (mješoviti vlakovi), šnelcug (brzi vlakovi) i osobni (putnički vlakovi). Nadimak Ćiro nametnut je pred samo ukidanje uskotračnih pruga, ali u narodu je ostao i dan danas kao prepoznatljiv.

Pruga uskog kolosijeka ili uskotračna pruga Gabela – Zelenika ukinuta je 1976. godine. Za vrijeme postojanja uskotračna željeznička pruga promijenila je pet državnih uređenja.

Duž pruge nalazile su se stanice. Neke od njih više ne postoje ali svaka priča neku zanimljivu priču iz vremena svog postojanja.

KOLODVOR MOSTAR  Prvi voz na pokusnoj vožnji prošao je 12. aprila 1885. od Mostara do luke Metković.  Iz vojničkih i tehničkih razloga odlučeno je da se pruga prema luci Metković gradi desnom obalom Neretve. Austrougarska vlada je kao graditelja Južne pruge izabrala Karla Schwartza iz Beča. Gradnja je započela 1884., a završila 1885

KOLODVOR ČAPLJINA  ovom prugom zadnji Ćiro kroz Čapljinu prošao je  6.11.1966. godine.  Na tom mjestu nakon što je zgrada srušena 1998. godine ostalo je samo četiri platana koja čuvaju uspomenu na uskotračnu željezničku prugu.

KOLODVOR HUTOVO  Iz Hutova za Čapljinu i obratno vozio je lokalni voz zvani Boko po vlastitom imenu Boko, čestom u tom kraju. Iz Hutova je prometovao i dubrovački lokal za Dubrovnik i obratno.

STRAŽARA/STAJALIŠTE ZELENIKOVAC – Ovdje je nekada bilo željezničko stajalište za lokalne vlakove. Ispod stajališta je vještačko jezero Vrutak/Hutovo. Voda se iz jezera odvodi tunelom dugim 8,8 km na turbine u Svitavu. Jezero se puni vodom rijeke Trebišnjice koja teče betoniranim kanalom (njenim bivšim koritom) dužine 68 km do Trebinja. U jezeru ima razne vrste ribe; šarana, pastrmke, ugora, gaovice, riječnih školjki…  Nju spominje osmanlijski putopisac Evlija Čelebi oko 1660. godine kada je prošao ovim dijelom Hercegovine . On piše o precima današnjih Neretvana. U 17. stoljeću Popovo polje bi poplavilo nakon kišnih mjeseci i ispunilo bi se ribom. Stanovnici bi u čamcima lovili ribe od koje su, kako piše Čelebi, muškarci dobivali iznimnu snagu i zavidnu seksualnu potenciju. Evlija 1663. godine seksualnu aktivnosti stanovnica Popova polja uzrokovanu jedenjem ribe njihovih muškaraca, opisuje sljedećim riječima kako li se samo vesele žene te nahije, jer od veselja tim ženama stopala ne dodiruju tlo i stalno spavaju vesele na leđima. Prema Evliji, o ribi iz Popova polja pročulo se nadaleko. On piše da se u europskim zemljama i Bosni čovjeku koji ima učestale spolne odnose često kaže: Čovječe, sigurno si jeo ribu iz Popova polja.

POSTAJA TURKOVIĆI  Ljudi sela Turkovići su nekada, dok je voda Trebišnjice plavila Popovo polje, bili najbolji ribolovci i lovci na divlje patke. Znali su pojedinci u pelenice uhvatiti i po 700 komada pataka za jednu noć. Ovo mjesto je i vidikovac s kojega se vidi veliki dio Popovskog polja i dvije čuvene jame Crnulja i Doljašnica, te hiljadu manjih koje su gutale najviše vode dok je polje tonulo. Njihova voda izvire od Svitave i Hutova blata, do Metkovića i obalom prema Neumu i Rijeci dubrovačkoj kod Dubrovnika.

POSTAJA VELJA MEĐA  Iznad sela su brda bogata raznim ljekovitim biljem s kojega su pčele nekada skupljale po vagon meda. Teretni vlak bi stao na otvorenoj pruzi i vršio bi se istovar ulišta s pčelama, kao i utovar košnica punih meda.

KOLODVOR RAVNO  Stanična prijemna zgrada tipske gradnje sada je ugostiteljsko-turistički objekt.

POSTAJA ZAVALA  Postaja je primala putnike iz širokog zaleđa i Dubrovačkog primorja. Zanimljivo je spomenuti da je do ukidanja pruge 1975. iz Dubrovnika za Zavalu u ljetnoj sezoni u popodnevnim satima svaki dan vozio po jedan turistički voz.

STANICA JASENICA LUG  Zgrada se nalazi na ravnom terenu Luga, uz nju je i čatrnja. U turističkom vodiču 1926. piše da se s ove stanice išlo pješice do 3 sata udaljenog sela Grebci u kojemu postoji 30 pećina.

KOLODVOR USKOPLJE nalazio se 350 metara nad morem. Prijemna zgrada na sprat bila je ozidana kamenom. Osim službenih prostorija u prizemlju i restorana na spratu zgrade, postojala su tri, a u potkrovlju još dva stana za željezničke službenike. Ovdje je snimano i nekoliko filmova, a na Ivanici je bio „Kaubojski grad“ gdje je snimljeno pet filmova o Winnetouu od 1962. do 1966. godine. Grad je bio privlačan putnicima koji su se vozili vlakom prema Dubrovniku i Zeleniki i obratno.

STANICA TREBINJE  Nekada je kroz trebinjsku željezničku stanicu prolazilo dnevno: po 4 putnička, brza i 2 motorna vlaka, 4 para lokalnih i oko 22 teretna vlaka. Posjedovala je i do 25 lokomotiva parnjača ,a od 1970. i dizel-hidraulične lokomotive serije 740. Ostala je jedna parnjača serije 83 kao muzejski eksponat.