Zdravo zemljište za zdrav okoliš

Tlo se lako može svrstati u grupu neobnovljivih resursa, obzirom da je njegovo formiranje  izuzetno spor proces. Da bi se formirao sloj od 1 cm potrebno je i do 400 […]

Tlo se lako može svrstati u grupu neobnovljivih resursa, obzirom da je njegovo formiranje  izuzetno spor proces. Da bi se formirao sloj od 1 cm potrebno je i do 400 godina, a da bi se formirao sloj dovoljno dubok za poljoprivrednu proizvodnju, potrebno je 3 000 do 12 000 godina. U tlu se nalazi 25% svjetske bioraznolikosti, sadrži oko dva puta veću količinu karbona od one koja se nalazi u atmosferi i tri puta veću količinu od one u vegetaciji.  Oko 95% naše hrane se direktno ili indirektno proizvodi iz našeg tla, stoga je njegov značaj višestruk i ono ne samo da obezbjeđuje hranljive materije neophodne za rast biljaka, život životinja i milione mikroorganizama, njegovim očuvanjem doprinosimo i borbi protiv klimatskih promjena. 

Mnoga živa bića , od biljaka i životinja, gljiva, algi, do jednoćelijskih i višećelijskih organizama koji su nevidljivi golim okom, kao što su bakterije i protozoe, u tlu nalaze osim skloništa i hranu. Dok se kreću kroz tlo, mikroorganizmi pomažu poboljšanju drenaže i strukture tla, čineći tlo plodnijim i produktivnijim. Ono što je posebno danas značajno, jeste činjenica da tlo igra ključnu ulogu u ciklusu karbona. Na primjer, pri razgradnji organske tvari u tlu, mikroorganizmi oslobađaju karbon dioksid u atmosferu i stvaraju hranjive tvari i minerale koji hrane biljke i usjeve. Tlo također prirodno apsorbuje karbon iz atmosfere. Zdravije tlo apsorbuje više karbona, smanjujući efekte stakleničkih gasova. Tlo također djeluje i kao filter: kako površinska voda putuje kroz tlo kako bi napunila vodonosnike, tlo filtrira toksine i nečistoće, čineći vodu pitkom. Ono može biti i sirovina za građevinski materijal tako što predstavlja jedan od elemenata za izradu cigli za zgrade.

Jedna od najvažnijih uloga zemljišta i tla jeste proizvodnja hrane. Trenutno se oko 11 % (1,5 milijardi ha) Zemljine površine koristi za usjeve (oranice i zemljište pod trajnim zasadima), što predstavlja nešto više od jedne trećine (36 %) zemljišta za koje se procjenjuje da je u određenoj mjeri pogodno za usjeve.

Međutim, ukoliko tlo postane nezdravo, nestabilno ili zagađeno, to direktno utiče na životni ciklus. Sa povećanjem broja stanovništva, povećava se potreba za proizvodnjom hrane. Uz to, sa ekonomskim razvojem u svijetu, povećava se i degradacija ovog značajnog resursa. Preko 500 km2 poljoprivrednog ili prirodnog zemljišta nestane svake godine u EU, jer se pretvara u vještačke površine. Sve veća površina unutar EU je stalno pogođena degradacijom, a kao rezultat toga se gube usluge ekosistema. Očuvanje tla je stoga veoma važno i predstavlja  proces  sprječavanja erozije i gubitka plodnosti tla. Izvještaj o stanju životne sredine Evropske agencije za 2020., Specijalni IPPC izvještaj o klimatskim promjenama i zemljištu i IPBES-ovom izvještaj o procjeni degradacije i restauracije zemljišta prikazuju da se zemljište i tla dramatično degradiraju na evropskom i globalnom nivou. Razni oblici degradacije poput: erozije, gubitka organske materije, zbijanje, salinizacija, klizišta, kontaminacija, dezertifikacija imaju negativne uticaje na zdravlje ljudi, prirodne ekosisteme i klimu, kao i na ekonomiju. Degradacija zemljišta i tla ima i prekogranične efekte i uzrok je velikih troškova. Glavni uzroci za degradaciju su prvenstveno loše upravljanje zemljištem poput neodržive poljoprivrede (npr. prekomjerna ispaša) i šumske prakse, zatim promjene u namjeni zemljišta (npr. krčenje šuma, isušivanje močvara i pretvaranje trajnih travnjaka u obradivo zemljište), građevinske aktivnosti, kao i zagađenje od industrijskih emisija u atmosferu, lošeg upravljanja otpadom ili zagađivača prisutnih u gnojivima ili kanalizacijskom mulju koji se nanosi na tlo. Da bi se tlo očuvalo potrebno je koristiti različite tehnike za očuvanje plodnosti tla i sprječavanje štetne erozije.

Očuvanje tla predstavlja i jednu od  ključnih komponenata  smanjenja uticaja klimatskih promjena, te je neophodno za smanjenje destruktivnog uticaja klimatskih promjena širom svijeta, održavanje uravnoteženog klimatskog ciklusa, pružanje zdravih ekosistema u kojima biljke, drveće i životinje mogu napredovati i osiguravanje zdravih poljoprivrednih prinosa kroz održive poljoprivredne prakse.

Neodržive poljoprivredne prakse mogu uticati na zdravlje tla, što zauzvrat utiče na globalni klimatski ciklus. Loše upravljanje tlom može osloboditi višak ugljičnog dioksida, stakleničkog plina koji doprinosi klimatskim promjenama. Obnavljanje degradiranog tla i korištenje praksi očuvanja tla u poljoprivredi može pomoći u izgradnji otpornosti na efekte klimatskih promjena.

Očuvanje tla također promoviše održivi i ekonomski razvoj kako bi se ispunili ciljevi održivog razvoja UN-a , pomaže u zaštiti prirodnih resursa i slivova, obnavlja staništa za biljke i divlje životinje, poboljšava kvalitetu vode i generalno čini tlo zdravijim. Produktivno i zdravo tlo pomaže poljoprivrednicima da zadovolje povećanu potražnju za poljoprivrednim proizvodima rastuće globalne populacije, podstičući ekonomski rast.

Tla su u svim klimatskim uslovima neophodna za globalni ciklus karbona. Otapanje permafrosta , vrste tla na Arktiku, koji sadrži oko 1,5 biliona tona ugljika (više od Zemljine atmosfere i šuma zajedno) — oslobađa i ugljik i otrove, poput toksina i bolesti, u atmosferu. Kako ovo arktičko tlo nastavlja da se otapa, ono dodatno ubrzava klimatske promjene, stvarajući štetan ciklus koji će uticati na buduće populacije.

Izvještaj UN-a iz 2019. godine pokazao je da trenutni sistem proizvodnje hrane podstiče uništavanje šuma na Zemlji , a čovječanstvo mora preispitati način na koji uzgajamo i dostavljamo hranu kako bi zaustavili klimatski slom. Veliku štetu tlu nanosi oništavanje vegetacije, posebno deforestacijom.

Ipak, zemlje se bore da učine poljoprivredu održivom, a istovremeno zadovolje rastuću potražnju za proizvodnjom – koja se mora povećati za 25 do 70 % do 2050. kako bi prehranila rastuću populaciju.

Samo neke od  prijetnji očuvanju tla su:

1.     metoda sječe i spaljivanja u poljoprivredi koja je štetna za očuvanje tla jer uklanjanjem drveća i vegetacije znači da više nema korijenskih struktura koje drže gornji sloj tla na mjestu. Ova metoda podrazumjeva sječu ogromnog broja stabala, a zatim spaljivanje preostale vegetacije. Stvara se sloj pepela koji ovo područje čini privremeno plodnim za poljoprivredu. Jednom kada hranljive materije iz pepela nestanu, tlo više nije u stanju da održava život te se  hranljivi ekosistemi pretvaraju  u pustoš. 
2.     prekomjerna upotreba zemljišta na kraju čini tlo neplodnim. Proces oranja uklanja esencijalne mikronutrijente koji su vitalni za život, uključujući fosfor, željezo i dušik. Ponavljana kultivacija iscrpljuje gornji sloj tla i na kraju čini zemljište neuravnoteženim i nezdravim.
3.     hemijska kontaminacija je takođe veoma štetna. Korištenje đubriva ima dosta štetne učinke jer biljke koriste samo dio unesenog gnojiva. Preostale hemikalije narušavaju zdravu ravnotežu tla i čine ga neprikladnim. Pesticidi također uzrokuju probleme. Dok ubijaju štetne insekte, uništavaju i korisne organizme koji su neophodni za zdravlje tla. Nadalje, otjecanje kontaminirano gnojivima i pesticidima oštećuje okolne vodene ekosisteme i život u njima.

Na sreću, iako postoje prijetnje održivosti tla, postoje mnoge ekološki osviještene tehnike koje to podržavaju.

Značaj tla je izuzetno veliki jer bez adekvatnog plodnog tla, nestalo bi poljoprivrede, a samim tim i čovječanstva. Erozija tla oštećuje okolne vodene ekosisteme, što utiče na cijelu planetu. Stoga je od vitalnog značaja razumjeti i očuvanje tla i njegove prijetnje, kao i tehnike održive poljoprivrede.